Gorčin Stojanović Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Pre osam i po godina režirao sam Andrićevu "Gospođicu" u JDP-u, a pre petnaest "Masku" Miloša Crnjanskog, u Narodnom pozorištu Sombor. Nema mnogo toga što su ta dvojica pisaca, i Krleža pride, napisali, a da nisam pročitao, štošta i više puta. To su književnici koje ceo život čitam. Usuđujem se reći - to su moji pisci, kaže za Nova.rs Gorčin Stojanović, reditelj predstave "Zagreb-Beograd via Sarajevo" po tekstu Jelice Zupanc u čijem fokusu je fiktivni susret Ive Andrića i Miloša Crnjanskog.

Premijera je večeras u 20 časova na Velikoj sceni „Ljuba Tadić“ u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a u ulogama velikana naše književnosti su Aleksej Bjelogrlić kao Andrić i Miodrag Dragičević kao Crnjanski. U glumačkoj podeli su i Marko Janketić, Nebojša Milovanović, Nikolina Vujević i Joakim Tasić.

– Komad je prvobitno napisan kao televizijska drama, 1992. godine. Sjajno je to režirao Miloš Radović a odigrali su tada jako mladi Gagi Jovanović, Dragan Mićanović, Nikola Kojo, Branka Pujić, mudri Čedomir Petrović… Tada se Jelica Zupanc okrenula ovoj dvojici pisaca usred raspada Jugoslavije. O oslobođenju od tuđina i nastanku te zemlje i Andrić i Crnjanski sanjali su celu mladost. A kad se to dogodilo, nije im se dopalo kako je počela – „u čas svoje nužnosti“, kako bi rekao Miljković – ta u isti mah večito nerođena i mrtvorođena država, večito bludna domovina. Čiji su oni sinovi nesumnjivo bili. Delim li nešto od njihovih osećanja? Delim gotovo sve. Imam li odgovore? Nemam. Ili bar ne onoliko koliko bi mi bilo potrebno da ne moram raditi ovaj komad. Jer, stoga ga radim: da bih se utešio – objašnjava Stojanović.

Kako je najavljeno, radnja drame Jelice Zupanc prati zamišljeno putovanje Ive Andrića i Miloša Crnjanskog u vozu od Zagreba do Beograd. Posle tek završenog Prvog svetskog rata u kome je Crnjanski ratovao na strani Austrougarske, a Andrić bio utamničen u Mariboru zbog sumnje da je učestvovao u sarajevskom atentatu, oni se sreću u Zagrebu u trenutku ujedinjenja jugoslovenskih naroda u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Pod pritiskom i euforijom pobede i poraza, rasturanja i stvaranja država, raskidanja sa starim i započinjanja novog, na ovom putovanju koje se odvija početkom 1919. prati se emotivni, intelektualni svet dvojice mladih pisaca koji otvaraju mnoga pitanja – preispitujući ono što je prošlo i anticipirajući ono što tek dolazi.

Predstava Zagreb–Beograd via Sarajevo
Predstava Zagreb–Beograd via Sarajevo Foto:Nebojša Babić

– Andrić i Crnjanski su lica u ogledalu. Kao što je u ogledalo ono što je levo – desno, i obratno, tako se i njih dvojica ogledaju jedan u drugom, iako posve različiti, suprotni karakteri, drugačijih misli i osećanja, pa ipak povezani ljubavlju. Prijateljskom i ljubavlju prema literaturi, njenoj lepoti i moći. U svom jeziku, a svako u svom govoru, povezani su onako kako to mogu dva kongenijalna čoveka. Iz iste žudnje za slobodom su rođeni kao pisci, a sudbine su im različite. Predstava je neka vrsta roud-teatra s elementima tripa, jer on sreću svoje još nenapisane karaktere u tom kupeu, u tom vozu ili vlaku koji se kreće nadrealnom trasom. Iz jedne neizvesnosti u drugu.

Gorčin Stojanović, dugogodišnji umetnički direktor JDP, posebno je istakao ansambl i autorski tim ove predstave.

– Da nema Alekseja Bjelogrlića i Miše Dragičevića, njihove saigre, da tu nisu dar, mladost, muzikalnost i lepota Nikoline Nine Vujović, da nije Joakima Tasića koji ima energiju iza emocije, da nije šarma, duha, histrionstva Marka Janketića i – ne, naposletku, ali kao zastupnika nas gledalaca u tom neobičnom vozu – lepog i otmenog duha sumnje i spoznaje u igri Nebojše Milovanovića, ne bi bilo ove predstave. Miša i Aleksej imaju sve što je potrebno da odigraju ove uloge, a pre svega odvažnost i težnju ka majstorstvu. Po tome su slični onima koje igraju – istakao je naš sagovornik i dodao:

Predstava Zagreb–Beograd via Sarajevo
Bjelogrlić i Dragičević u sceni iz predstave Predstava Zagreb–Beograd via Sarajevo Foto:Nebojša Babić

– A kako će se put završiti i šta tu rade zvuci, slike, projekcije, otkud u predstavi slikarstvo Mine Glogovac i šidski prizori Save Šumanovića, u čemu je magija kostima Lane Cvijanović i kako se reči Crnjanskog i Andrića čuju u muzici Anje Đorđević, to je ono što gledalac može sam proveriti, od 21. novembra. Mi znamo da smo malo lepši i bolji duhom izašli iz ovog procesa. Pa se nadamo da će i drugima biti bar približno. Privilegija je bila baviti se ovim rečima koje je ispisala Jelica Zupanc, i sama se koristeći rečima dvojice pisaca, naših večitih savremenika. Imaju nam i te kako šta reći danas, možda više nego ranije, o tome gde smo – i ko smo.

Do kraja meseca, „Zagreb-Beograd via Sarajevo“ je na repertoaru 23. i 28. novembra. Ovom predstavom JDP obeležava šest decenija od kako je Ivo Andrić, koji je punih deset godina bio predsednik Pozorišnog saveta ovog teatra, ovenčan Nobelovom nagradom.

Bonus video:

Andrićevo znakovi u Beogradu

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar