Piše Željko Ivanović: Naša crkva

Ovaj je trkom otišao do Mila i prenio pomenuti sadržaj. Ispostavilo se da su crne mitropolitove slutnje bile opravdane - nije to više bio “onaj isti čovjek”, piše Željko Ivanović u svojoj kolumni u podgoričkim Vijestima.Kad sam pitao glasnika kako je Gospodar reagovao, on je uz kisjeli osmijeh odgovorio: “Gledao je kroz mene, bez grimase, mrtav hladan, kao da vidi neki hologram ispred sebe, i - ništa nije ni rekao”.Ostalo je već istorija. I sve znate.Iako vlast kvari, a apsolutna - apsolutno, predsjednik DPS-a ipak pokazuje vitalnost. Kada je nedavno u Vaseljenskoj patrijaršiji slušao hvalospjev patrijarha Vartolomeja na račun upokojenog mitropolita, nije djelovao nimalo odsutno. Ili nezainteresovano. Štaviše, po fotografijama i video zapisima moglo bi se naslutiti da je Đukanoviću bilo drago što prvi čovjek pravoslavlja biranim riječima opisuje višedecenijskog crnogorskog mitropolita. Ne bi se reklo, sudeći po saopštenjima i izjavama, ni da je otac “Đilasove nacije” tokom posjete prijestonom Carigradu spominjao CPC i vladiku Mihaila.Ako se tome doda takođe nesumnjiva činjenica da je Đukanović dao da mu se unuk poprska svetom vodicom ili da mu se poreže pramen kose baš u tom Carigradu, kod Vartolomeja, a ne na Cetinju kod Mihaila, jasno je da je lider DPS-a izvukao nauk iz avanture izazvane famoznim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Ostavljajući balavom portparolu Nikoliću i našem Ranku, većem esdeovcu od Iva Ramade, da pričaju o "Crkvi Srbije". A Draginji da traži Temeljni ugovor sa CPC. Nakon što je, eto, niko drugi do otac nacije, naš Milo Prvi prihvatio baš ono što deceniju, dvije, tvrde Mitropolija i ostale eparhije - da je CPC više NVO nego vjerska zajednica.Odlaskom u Carigrad Đukanović je demantovao i prvake nevladinog sektora i nezavisne medije koji decenijama pišu i objašnjavaju da je naša Crkva, to jest DPS Crkva - u Splendidu. Možda je bila do 7-8. juna, kada se otac nacije ukazao u Vaseljenskoj patrijaršiji, ali nakon toga niko dobronamjeran ne može pomisliti a kamoli reći da je naša crkva u Splendidu.U stvari, Damir i Draginja, mali Nikolić i doktor Jevto, mogu da nastave da pričaju o Crkvi Srbije, i doživljavaju Splendid kao našu Crkvu - što se Mila tiče on je sa tim završio.Bez crkve, naravno, nijesu ni lideri sa suprotnog pola političke i društvene scene. Kada je svojevremeno Milku Tadić-Mijović tadašnji potpredsjednik Vlade Abazović predložio za ambasadorku u Vašingtonu, premijer Krivokapić nije rekao blagos-rados, već se oštro usprotivio, a razlog je bio jasan: “ona je protiv naše Crkve”! Čije sjedište nije u Splendidu već u Moskvi. Ne mislim na hotel već na glavni grad.“Naša crkva”, ista ona koja je propovijedima i blagoslovima hrabrila bandita Miloševića u četiri rata koja je vodio protiv braće i komšija, plus onaj najveći i najtragičniji, rat protiv sopstvenog naroda. Što je sve od Srbije i Srba napravilo pariju, umjesto vodeću zemlju i narod istočnog dijela Evrope. Da nije bilo naše crkve u koju se kunu Zdravko, Joko, Aleksa, Andrija, i ostali naši rukoljubi, Srbija bi danas bila tamo gdje je Poljska, jedna od najmoćnijih zemalja EU. Ne bi gledala u leđa Bugarskoj i zavisila od dobre volje Rumunije, još manje bi trljala zadnju evropsku klupu sa Albanijom.Potpredsjednik Joković na sjednici Vlade, pogođen provokacijama komitskog kraka u Kabinetu, vrišti kako je on Srbin, iako ga niko za to ne pita, još manje mu neko dovodi naciju u pitanje. Šta tek reći za Krivog, Mandića i Kneževića, njima je srce na Crvenom trgu, s tim što treba pohvaliti Kneževićev emancipatorski pomak - otkad su Putinovi tenkovi počeli da gaze ukrajinsku zemlju i narod, sve rjeđe recituje velike ruske pjesnike i demonstrira zavidno znanje ruskog jezika. Drži se valjda latinske mudrosti - Inter arma silent musae (Među oružjem muze ćute).Ako se jedna Crna Gora moli u Splendidu, druga u Moskvi, šta je sa onom trećom, koja misli da je jedini spas u građanskom društvu, pomirenoj zajednici, društvenom konsenzusu, pravnoj državi, zdravoj sredini i jakoj ekonomiji.Gdje je naša crkva?! U Vašingtonu koji suzama ne vjeruje?! Ili u Briselu koji ne zna šta će sa sobom a kamoli i sa nama?! Evropska unija, nažalost, sve više pokazuje da nema vođstvo i lidera, a onda ni strategiju i cilj, pomalo podsjećajući i na naš auto-put koji još nije otvoren a kad će ne znamo. I koji, nalik EU, ide iz niđe u ništa.Ali, ne treba gubiti nadu. Brzo će izbori. Čim se ovoliko izlivaju patriotsko-nacionalne fekalije. Od zadaha normalan čovjek ne može da diše ali - kada su pristojni ljudi bili većina u bilo kojoj državi na Balkanu?! Diplomatija se vraća diplomatama, klikće Pobjeda, ne ustežući se i da nabroji doajene naše diplomatske crkve, Dušanku, Vlahovića, Veru, Kaluđerovića, Sanju, Pajovića, i ostale roćenoide.Koliko god bio optimista, djeluje da nam nema spasa. Čak ni ako nam patrijarh Vartolomej pošalje tomos. Za našu crkvu, a ne onaj za moto-trke.Bonus video: Abazović - Ako se Đukanović povuče iz politike, to će biti dobro za Crnu Goru

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=zoomdritanabazovicdjukanovicpovlacenjeds-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="2936696"]***Pratite nas i na društvenim mrežama:FacebookTwitterInstagram