Bude nas u 6 ujutro. Uvijek točne kao sat. Leia je prva. Iako ima 12 godina i, prema prihvaćenoj računici, spada u istu kategoriju kao i njena zaštitnica, tj. ja (to je ona vrlo široka kategorija "starih", kategorija koja - barem kad je riječ o ženskim bićima - obuhvaća sve starije od 50), Leia je uvijek spremna na mačja ludovanja, osobito ona noćna ili ranojutarnja. Odjednom, iz nepoznatih razloga, negdje oko 5,45 ujutro ona počinje - po staroj mačjoj tradiciji - bjesomučno sprintati po cijeloj kući. Teško onome tko se usudio zatvoriti bilo koja vrata. Mačke ne priznaju privatnost. Ako sve, ali baš sve u kući nije otvoreno, slijedi ili ljutiti zvučni protest u obliku zbornog mijaukanja, ili nezaustavljivo grebanje po vratima koje prestaje tek kad se vrata konačno otvore. Drugim riječima, otpor je besmislen jer one uvijek pobjeđuju.

Tko je tu čiji „vlasnik“? West Hollywood, samostalni grad u okviru Los Angelesa, donio je prije nekoliko godina zakon po kome se zabranjuju termini „kućni ljubimac“ i „vlasnik“. Kućne životinje se tako sada zovu „kompanjoni“ (prijatelji? drugovi?) a njihovi „vlasnici“ su sada „staratelji“ ili „zaštitnici“. Nemam primjedbi na ovu novu, sada i ozakonjenu, terminologiju. Ako itko ikoga „posjeduje“, onda su mačke te koje „posjeduju“ nas. Da ne govorim o psima. Kao što je primijetio poznati američki politički komentator i TV voditelj Jon Stewart, kad bi vanzemaljci po prvi puta izdaleka pogledali našu planetu i ugledali ljude kako trče za psima i skupljaju njihova govanca u za to uredno pripremljene vrećice, njihov bi zaključak vjerojatno bio taj da smo mi, ljudi, samo ponizni robovi svojih životinja kojima služimo bez pogovora, poslušno i do kraja. I da smo se „zarobiti“ dali sami, dobrovoljno. Vanzemaljcima, po Jonu Stewartu, ništa ne bi bilo jasno: zašto su se veliki, moćni ljudi dali zarobiti od malih, bespomoćnih životinja? Stewart zamišlja galaksiju u kojoj dotični vanzemaljci stoljećima pokušavaju razotkriti taj neobjašnjivi misterij u svojim doktorskim dizertacijama i obimnim antropološkim knjižurinama.

Drugi je Mali, novopridošla beba koja se već godinu dana pokušava snaći među starijim gospođama. Gospođe, kako je i red, prvenstveno žele red i mir. Beba, kako je red, prvenstveno želi igru, igru pod svaku cijenu, igru sa svakim, pa čak i sa nezinteresiranim gospođama. Nije lako ni gospođama ni bebi. Dijeli ih generacijski jaz, dubok i nepremostiv. Ali, začudo, sve ipak nekako funkcionira. U jutarnjim satima Mali se udružuje (u zbornom pjevanju, baš kao i u ludovanju po kući) s gđom Lejom. Leia je u prošlom, ljudskom životu, sasvim sigurno bila muzičar, pjevačica, ili možda čak glumica. Raspon njenog glasa je upravo zaprepašćujuć. Njeno mijaukanje je toliko raznovrsno, toliko nijansirano, toliko ekspresivno da joj često kažem: „Doste ove tvoje igre! Hajde, konačno progovori! Znam da znaš. Znam da možeš. Zašto nas mučiš, pretvarajući se da ne znaš i ne možeš? Dosta više ove tvoje igre!“

Treća je Bella koja ujutro ne mijauče nego reži i brunda. Idu joj na živce i mačke i ljudi. Ona – pametno – gleda svoja posla. Bella koju je moja duhovita prijateljica nazvala DeBella (a čije je puno ime predugo i prekomplicirano za svakodnevnu upotrebu) ima problem: želi jesti stalno i sve. Najdraža su joj hraha lubenica i dinja.

„Simpatičnu kolumnu o mačkama“ (barem se nadam da je donekle „simpatična“!) pišem dok se svijet oko nas ruši. U Portlandu su ljudi, demonstranti, okupirali cijeli dio grada a onda je Trump poslao federalne agente pod ratnim naoružanjem da ih rastjera. „Opasni anarhisti“, „nasilnici s ljevice“, „lijevi fašisti“ – to su samo neke od etiketa koje federalna vlada ovih dana pokušava zalijepiti na čela ljudi koji mirno protestiraju protiv policijske brutalnosti. Ali s druge strane je odmah stigao odgovor (i to je ono što je dobro u ovoj zemlji). ACLU (American Civil Liberty Union) je već uložio tužbu protiv federalne vlade, bas kao i Xavier Becerra, glavni kalifornijski državni advokat. Gradonačelnik Portlanda, Ted Wheeler, je poručio Trumpu: „Povucite svoje trupe i zatvorite ih u njihove barake ili smjesta napustite naš grad.“ Federalni agenti koji nisu bili u uniformana, hapsili su demonstrante, trpali ih u vozila i odvodili u zatvor, sve to pod dimnom zavjesom suzavca. „Obično, kad vidimo ljude u neoznačenim, privatnim automobilima, kako grabe ljude na cesti, zovemo to kidnapiranjem“, rekla je Jann Carson, direktorica oregonskog ACLU. „Akcije militariziranih federalnih agenata su protuustavne i neće proći nekažnjeno.“

Mali (koji također ima jedno dugačko – i muzičko – ime) upravo je skočio na jednu od starih gospođa. Jesu li i njegove akcije protuustavne? Ugrožava li njegova militantna akcija ljudska, pardon mačja prava starijih gospođa? Morat ću provjeriti mačji ustav i, shodno tome, postupiti. Taj mali nasilni anarhist će morati biti kažnjen. Kidnapirat ću ga u svoje naručje. Bit će to zaslužena kazna za tog malog lijevog fašista.