Ivan Mrđen Foto:Zoran Lončarević/Nova.rs

“Već duže od jedne decenije, srpski tabloidi, televizije sa nacionalnom frekvencijom, vladike, brojni akademici, lideri stranaka, ministri, osuđeni ratni zločinci, bogotvore Vladimira Putina i projekat ‘ruskog sveta’, uzor i nadu za ‘srpski svet’, kao pobedonosni završetak strašnih ratova u kojima je razbijena Jugoslavija.

Na pokličima da je BiH neodrživa država, da je Crna Gora ‘istorijska greška’, kao i Ukrajina, da crnogorska nacija ne postoji, da će Srbi biti ‘dogodine u Prizrenu’, vaspitavane su i vaspitane legije srpskih nacista. Sutra, da one ruske trupe krenu i na Srbiju, mnogi bi ih Srbi dočekali kao oslobodioce!

Oficiri službi, istih službi i u Moskvi i u Beogradu, i njihovi državni i politički megafoni, govore da nema razlike između granatiranja Ukrajine danas i NATO bombardovanja Srbije 1999. godine. Razlika je velika.

Osam dugih i strašnih godina pre NATO bombi, režim Slobodana Miloševića je rušio, palio i sejao grobove. Odbijao je sve međunarodne sporazume u čijem je sastavljanju aktivno učestvovala i Rusija Borisa Jeljcina, uključujući i ponuđeni sporazum u Rambujeu, uoči NATO intervencije. Umesto sporazuma, kojim nije narušavan teritorijalni integritet Srbije, Milošević je izabrao rat.

Beograd, 9. mart 1991. godine Foto:Zoran Raš

Svaka NATO granata i bomba imale su njegovo punjenje. Rat je izgubio, potpisao kapitulaciju i gubitak Kosova. Istina je da je NATO bombardovao Srbiju bez saglasnosti Saveta bezbednosti UN. Ali, istina je, što prećutkuju i u Moskvi i u Beogradu, i da je NATO bombardovanje, po vojnoj kapitulaciji Srbije, legalizovao Savet bezbednosti UN, po 7. poglavlju Povelje UN, uz saglasnost i Rusije.”

Komentar koji bi mnogo rado potpisali objavio je ovih dana kao “lični stav” Vuk Drašković, sada samo jedan od liderčića jedne od minornih strančica i pokreta koji, zarad ličnih apanaža i tantijema, podvijena repa klikću “zajedno možemo sve”. Ili što bi rek’o njegov večiti poslanik Aleksandar Čotrić, i sada zaveden kao kandidat: “Vladajuću većinu čini mala grupa oko predsednika!”

A onda dođe deveti dan marta, pa se ljudi prisete, pa im ponešto i SPOmenu!!!

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar