Više ključnih političkih procesa i kriza u Bosni i Hercegovini — od sudskih postupaka protiv Milorada Dodika do oblikovanja buduće političke scene — svedeni su, zapravo, na jedno pitanje: šta će reći Amerikanci.
Iako SAD trenutno nemaju ambasadora u BiH, njihov uticaj na visokog predstavnika Kristijana Šmita ostaje snažan. Šmit svoje odluke i snagu da ih nametne meri upravo kroz podršku (ili njen izostanak) američke administracije. Od preuzimanja mandata u leto 2021, Šmit je već doneo niz značajnih odluka, ali nakon odlaska ambasadora Majkla Marfija američki uticaj je znatno utihnuo.
U poslednje vreme, američke poruke BiH stižu putem posebnih izaslanika. Poslednji je bio Brendan Hanrahan iz Kabineta za evropska i evroazijska pitanja, koji je u Sarajevu održao sastanke s članovima Predsedništva BiH, uključujući i poseban susret sa Željkom Cvijanović, a zatim otputovao u Beograd gde je razgovarao sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Kako saznaje portal Klix.ba, upravo je Hanrahanova poseta usporila Šmita, koji je bio spreman da nametne set važnih odluka: obezbeđivanje sredstava CIK-u za modernizaciju izbornog procesa, rešavanje finansiranja sedam državnih kulturnih institucija i pitanje duga prema kompaniji Viaduct. Planirano je da sve to bude rešeno preko Centralne banke BiH, ali se SNSD tome oštro protivi, upozoravajući da bi Šmitovo nametanje izazvalo novu eskalaciju.
Milorad Dodik, iako pod sudskim procesima, i dalje koristi taktiku političkog zatezanja i ucenjivanja međunarodne zajednice, svesno izazivajući nove krize i zamor stranih aktera. U tom svetlu treba posmatrati i moguće Šmitovo povlačenje, kao i prolongiranje konačne presude u slučaju protiv Dodika zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika.
Iako nema zakonskog roka za donošenje presude, čudno je što odluka još uvek nije saopštena, budući da je žalbeno ročište održano još 12. juna i da slučaj nije pravno složen.
Dodik se nedavno iznenada pojavio u Tužilaštvu BiH u drugom predmetu, posle tri i po meseca ignorisanja pravosuđa. Time mu je automatski ukinut predlog za pritvor, što je sam Dodik proglasio „deeskalacijom“. Time je poslana i poruka nemoći institucija koje nisu uspele da ga privedu, dok međunarodna zajednica nije želela da asistira. U ovom trenutku, Dodik izlazi kao politički pobednik.
Na odlaganje presude dodatno je uticala i godišnjica genocida u Srebrenici. No, suštinski, SAD i međunarodna zajednica žele stabilnost — čak i ako to znači povratak Dodika kao nezaobilaznog političkog faktora.
Konačan signal biće vidljiv kroz dva pokazatelja. Prvo: ako Šmit ne nametne pripremljene odluke, jasno je da nema podršku Vašingtona. Drugo: presuda Dodiku, koja bi mogla biti osuđujuća, ali bez stvarnog efekta — npr. novčana kazna umesto zabrane političkog delovanja.
U tom slučaju, BiH kao država ostaje gubitnik. Budžet kojim bi se obezbedilo 120 miliona KM za CIK gotovo sigurno neće biti usvojen, ideja o fer izborima pada u vodu, a Dodik se na jesen vraća — politički rehabilitovan. Letnji meseci pokazaće da li je međunarodna zajednica zaista odustala od ozbiljnog delovanja ili samo traži linije manjeg otpora.