Taker Karlson Viktor Orban
Taker Karlson i Viktor Orban Foto: Phillip Faraone / Getty images / Profimedia / EPA-EFE/OLIVIER MATTHYS

Poznati američki voditelj "Foks njuza" Taker Karlson, veliki pristalica Donalda Trampa i zagovaratelj oštre i nehumane politike prema migrantima nalazi se u Mađarskoj i ne prestaje da se javno ulizuje premijeru ove autokratske države Viktoru Orbanu. Otišao je korak dalje, te je svoju emisiju, jednu od najgledanijih u Sjedninjenim Država vodio iz Budimpešte, a održao je i govor, koji je nazvao "Svet prema Takeru Karlsonu", na skupu ekstremne desnice u ovom gradu.

Pročitajte još:

Mnogi Orbanovu Mađarsku vide kao korumpiranu, represivnu i autoritarnu državu koja pljačka narod u ime male vladajuće elite. Sa druge strane, Taker je vidi kao najbolji mogući politički model, koji bi trebalo da slede Sjedinjene Države, piše Njujork Tajms.

„Ako vam je stalo do zapadne civilizacije i demokratije i porodica trebalo bi da znate šta se ovde zaista dešava“, rekao je Taker.

On nije usamljeni obožavalac mađarskog premijera. Orbana podržavaju i politički filozof Patrik Denin, kandidat republikanaca za senatora u Ohaju i autor knjige „Hillbilli Elegi“ J. D. Vanc, i Rod Dreher, popularni konzervativni bloger i autor.

Foto: EPA-EFE/OLIVIER MATTHYS

„Koja je jedina moć sposobna da se suprotstavi probuđenim kapitalistima i ovim neliberalnim levičarima u akademskim krugovima, medijima, sportu, kulturnim institucijama i na drugim mestima? Samo država. Zbog toga bi američki konzervativci trebalo da krenu putem Mađarske“, rekao je Dreher nedavno.

Istorija se ponavlja

Studenti američke političke istorije, a posebno oni koji dobro poznaju istoriju konzervativnog pokreta, prepoznaće nešto poznato u ovoj priči. Ovde imamo istaknute konzervativne pisce i intelektualce koji koriste svoje platforme da podrže režime čija je politika usaglašena sa njihovim preokupacijama, čak i kada su vrednosti tih režima u direktnoj suprotnosti sa idealima američke demokratije.

Ovo smo već videli. Zapravo, mnogo puta.

Vijijam Bučkej stranicama svog časopisa Nacional Rivju objavio „Pismo iz Španije“. Obožavalac španskog diktatora Franciska Franka, Bucklei nije štedeo reči dok je hvalio ovog fašističkog diktatora.

Fransisko Franko Foto: AFP / AFP / Profimedia

„General Franko je autentični nacionalni heroj. Bio je iznad drugih, imao je kombinaciju talenata, upornosti i osaćaja pravednosti, koji su bili potrebni Španiji da se otrgne iz ruku vizionara, ideologa, marksista i nihilista koji su joj nametnuli, tridesetih godina, režim tako groteskno koje je negiralo čak i istorijski identitet Španije“, pisao je on.

Pet godina kasnije, 1962., Vijijam je otputovao u Mozambik, tadašnju portugalsku koloniju, iz koje je pozitivno pisao o statusu kvo i osudio Ujedinjene nacije zbog antikolonijalizma.

„Njihov uticaj na Zapad je katastrofalan. Uticaj na narode takođe“, napisao je.

I 1963. godine, hvalio je vladu aparthejda u Južnoj Africi.

„Možda greše, kao i mi, ali trebalo bi da pokušamo barem da shvatimo šta pokušavaju da učine. Ne mogu da kažem da odobravam aparthejd, takav sistem je suprotan mom temperametnu i moralnim načelima. Ali sada znam da je to iskren trud ljudi da oblikuju zemlju mira koju toliko žele“, napisao je.

Vilijam nije bio jedini novinar koji je branio i izražavao divljenje prema autokratijama. Robert Mos je 1975. godine za časopis Nevolje u Čileu napisao produženu odbranu Augusta Pinočeta i vojni udar u Čileu. Kroz tekst je umanjio brutalnost Pinočeve vojne diktature i pozvao Amerikance da podrže njegove takozvane reforme.

„Niko se ne pretvara da će biti lako, a s toliko ljudi je sve manje, teško je biti optimističan u pogledu izgleda za čileanski novi vid kapitalizma u bliskoj budućnosti. U oružanim snagama ima ljudi koji nisu oduševljeni time. Ali sve u svemu, to je hrabar pokušaj koji zaslužuje više razumevanja i aktivnu podršku“, napisao je.

Džejms Burnham zakleti antikomunista i jedan od najuticajnijih konzervativnih političkih teoretičara posleratnih godina, 1977. godine napisao je kratku odbranu vlade aparthejda u sadašnjem Zimbabveu.

„Puki rasizam nije zločin, on je više zajednički ljudski impuls, gotovo jednako važan kao glad, agresija i seksualna želja“, napisao je.

Bez obzira na izvor, konzervativna odbrana, pa čak i naklonost prema stranim autokratijama, previše je dosledna da bi mogla da bude zanemarena. To je, istovremeno, i fenomen konzervativnih elita, previše uzak da bi mogao da se pripiše čitavom pokretu ili njegovim redovima.

BONUS VIDEO: Požar na deponiji u Vinči

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar