Ako pitate 72-godišnjeg poljoprivrednika Huančuna Cao za penziju, samo će se gorko nasmejati. Puši cigaretu koju je sam smotao, stisne obrve i nagne glavu - kao da je pitanje posve apsurdno. "Ne, ne, mi nemamo penziju", kaže, gledajući svoju suprugu s kojom je više od 45 godina. Cao pripada generaciji koja je svedočila rađanju komunističke Kine. Ali baš kao i njegova zemlja, ostario je pre nego što se obogatio. Poput mnogih ruralnih radnika i radnika migranata, on nema drugog izbora nego da nastavi da radi i zarađuje jer je propao kroz slabašnu mrežu socijalne bezbednosti.