Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Mada zvanična statistika tvrdi da je stopa rizika od siromaštva u Srbiji smanjena, stručnjaci upozoravaju da je situacija potpuno drugačija. U Srbiji za mimimalac radi 350.000 ljudi, a on im, po toj istoj statistici - ne pokriva ni osnovnu potrošačku korpu. Više od 200.000 ljudi u našoj zemlji prima socijalnu pomoć. Siromaštvo u našoj zemlji ide "ispred podataka", a problem je dugogodišnji i zahteva - sistemsko rešenje.

Stopa rizika od siromaštva u Srbiji je, tako kaže zvanična statistika – smanjena sa 24,3 odsto na 23,2 odsto. Međutim, ova minimalna smanjenja, kako smatraju sagovornici Nova.rs na Svetski dan borbe protiv siromaštva – ništa ne znače, pogotovo ne za više od 1,6 miliona stanovnika naše zemlje koji i dalje žive u – siromaštvu.

„Situacija u Srbiji povodom svetskog Dana siromaštva ista je kao i prošle, pretprošle ili neke prethodne godine“, ocenio je za Nova.rs Danilo Ćurčić, programski koordinator Inicijative za ekonomska i socijalna prava A11.

Problem sa siromaštvom, kaže, nije takav da se može rešiti ovakvim pristupom, i minimalna smanjenja na koja ukazuje Zavod za statistiku ne pokazuju išta značajno.

„Problem sa siromaštvom je sistemski i imaćemo ga sve dokle se ne bude shvatilo da ono nije slučajnost ili splet nesrećnih okolnosti u kojima se pojedinac nađe, već posledica generacijske isključenosti, smanjenih obrazovnih, ekonomskih i drugih mogućnosti u odnosu na one koji nisu siromašni, manjka društvenog kapitala, koji svi zajedno i ne mogu da rezultiraju ičime drugim do siromaštvom. A siromaštvo samo po sebi je upravo i uzrok, ali i posledica kršenja ljudskih prava, posebno ekonomskih i socijalnih prava“, ukazuje Ćurčić.

A, podaci na koje je ukazala Inicijativa A11 nimalo nisu optimistični.

Danilo Ćurčić / Foto: Medija centar Beograd

Za minimalnu zaradu, koja u Srbiji iznosi 32.126 dinara, radi oko 350.000 radnika, što je oko 15 odsto zaposlenih. Minimalac ne pokriva ni minimalnu potrošačku korpu, koja iznosi 37.500 dinara.

Socijalnu pomoć u Srbiji prima 226.897 korisnika, a iznos novčane pomoći za pojedinca je svega 8.626 dinara.

„Ako znamo brojke onda je jasno da sa tolikim brojem ljudi koji su u siromaštvu ili u riziku od siromaštva, problem mora biti sistemske prirode“, objašnjava Ćurčić.

I tu onda, kaže, dolazimo na teren obaveza države prema onome što su standardi ljudskih prava, a to je da maksimalno upotrebljava resurse koje ima kako bi unapredila ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava, odnosno prava na zdravlje, obrazovanje, rad i zapošljavanje, stanovanje i socijalnu zaštitu.

„U tim oblastima Srbija godinama stagnira, a rast BDP-a, prosečne plate, pa i smanjenje stope nezaposlenosti ne dovode i do unapređenja položaja svih onih koji žive u siromaštvu i na ivici su egzistencije“, smatra on.

Srbija regionalni šampion

To se, kako ističe, pokazalo i u poslednjih sedam meseci od početka korona krize, kada ni jedna mera koja je doneta za sprečavanje posledica krize nije bila usmerena na socijalno najugroženije.

Foto:Vesna Lalić/Nova.rs

„Po tome je Srbija regionalni šampion, sve zemlje u okruženju su svoje sisteme socijalne zaštite prilagođavale krizi i uzimale u obzir one koji su najsiromašniji prilikom planiranja mera protiv krize. Kako stvari stoje kod nas, to nije slučaj, niti će biti i teret krize koja nastaje pandemijom koronavirusa će ponovo platiti najsiromašniji i najugroženiji“, upozorava Danilo Ćurčić.

Sarita Bradaš, istraživačica Fondacije „Centar za demokratiju“ ukazuje da statistički podaci iz najnovije Ankete o prihodima i uslovima života za 2019. godinu, po kojima je smanjena stopa rizika od siromaštva – ništa ne znači za više od 1,6 miliona građanki i građana Srbije, koji žive u siromaštvu.

„Kao i prethodnih godina najugroženiji su nezaposleni, samohrani roditelji sa decom, porodice sa troje i više dece, stariji od 65 godina koji žive sami“, kaže za Nova.rs Sarita Bradaš.

Kako ističe, nastavlja se i trend feminizacije siromaštva starijih od 65 godina.

Foto: Medija centar Beograd

„Imajući u vidu posledice krize zbog pandemije, rekla bih da siromaštvo ide ispred podataka jer je samo u drugom kvartalu 2020. godine prema podacima iz Ankete o radnoj snazi u odnosu na prvi kvartal blizu 30.000 radnika, od kojih najveći broj radio na crno, ostao bez posla, dakle i bez prihoda“, upozorava Bradaš.

Sasvim je izvesno, navodi, da siromaštvo raste, a da odgovora države na to nema.

„U poslednjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije, kao i u prethodnim, naglašava se da treba unaprediti adekvatnost socijalnih davanja za ljude koji su ispod granice siromaštva, a ta granica je u 2019. bila 19.381 dinar za jednočlano domaćinstvo. Nema ni namere da se rešava problem siromaštva. Danas socijalnu novčanu pomoć prima tek 13 od 100 ljudi koji su u riziku od siromaštva, a rebalansom budžeta ionako neadekvatna sredstva za socijalnu zaštitu su smanjena“, upozorava sagovornica Nova.rs.

Danilo Ćurčić iz Inicijative A11 ukazuje da je, da bi se stvari menjale, neophodno napraviti radikalnu promenu.

„To podrazumeva promenu od dominantnog modela kod kog se socijalna davanja i socijalna prava smatraju kao trošak i uspostavljanje načina da svi u punom obimu ostvaruju svoja ekonomska i socijalna prava. Što, naravno, nije lako, ali bi dobar prvi korak bio da se reforma sistema socijalne zaštite postavi na zdrave osnove i da se ne svodi na puko uvođenje socijalnih karti i obavezni neplaćeni rad korisnika socijalne pomoći, kao i da se konačno reši pitanje nepostojanja Strategije za borbu protiv siromaštva, odnosno da se donese nova koja će u centar svih državnih politika u ovoj oblasti staviti pojedinca koji je ugrožen, siromašan i samim tim izložen(iji) povredama ljudskih prava“, zaključuje Ćurčić.

Statistika siromašnih
  • Minimalna zarada u Srbiji je 32.126,00 RSD i prima je oko 350 000 radnika, što je oko 15 odsto zaposlenih.
  • Poređenja radi, u Sloveniji minimalni iznos prima 4 a u Hrvatskoj 2 odsto zaposlenih.
  • U Sloveniji je minimalna zarada oko 900 evra i samo je 300 evra manja od prosečne plate. (izvor UGS „Nezavisnost“)
  • Minimalna potrošačka korpa iznosi 37,500 RSD i, iako paradoksalno, ona je viša od minimalne zarade.
  • 20 odsto najbogatijih ima deset puta veći ekvivalentni prihod (prihod domaćinstva raspoređen na članove) od 20 odsto najsiromašnijih
  • Prema indeksu Opredeljenosti za smanjenje nejednakosti, Srbija je na začelju u Evropi a na 84. mestu na listi od 154 zemlje u svetu 
  • 66 odsto domaćinstava u Srbiji je finansijski opterećeno troškovima stanovanja (Eurostat, 2018.)
  • U Srbiji je prošle godine bilo 226.897 korisnika socijalne pomoći.
  • Nominalni iznos novčane socijalne pomoći za pojedinca u Srbiji je 8.626 dinara
  • Desetine hiljada korisnika socijalne pomoći primorano je na besplatan prinudni rad kako ne bi izgubili pravo na socijalnu pomoć. Takav koncept „radne aktivacije” nije poznat nigde u Evropi

Izvor: A11

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar