Mejlovi do kojih je došla Anketna komisija za ispitivanje odgovornosti za urušavanje nadstrešnice u Novom Sadu pokazuju da je u ceo projekat rekonstrukcije i modernizacije pruge od Novog Sada preko Subotice do državne granice bio uključen i kabinet predsednika Republike Aleksandra Vučića. Naročito iznenađuje i to što je srpski pregovarački tim Ministarstva građevinarstva i Infrastrukture železnica Srbije dobio saglasnost da napravi dogovor sa kineskom stranom, tek nakon je sa celim postupkom bio upoznat Ivica Kojić, Vučićev šef kabineta, iako je predložena cena bila niža za čak 147 miliona evra od prvobitno predviđene, a rok za završetak radova kraći za tri meseca. Pogledajte kako je izgledala prepiska putem mejlova sa Kojićem.
Imre Kern, tadašnji državni sekretar u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, 13. aprila 2018. obaveštava Zoranu Mihajlović da je pregovarački tim završio razgovore sa pregovaračkim timom JV CRI – CCC (kineske kompanije i kasnije glavni izvođači radova) po pitanju cene komercijalnog ugovora za deonicu Novi Sad – Subotica – državna granica. Kern u mejlu navodi da je dogovorena cena 943 miliona evra, što je 147 miliona niža cena u odnosu na originalnu ponudu.
Kern navodi i da je rok za izvođenje radova 33 meseca, odnosno tri meseca manje nego što je bilo predviđeno ranije. Konstatuje i da cena po dužnom kilometru iznosi 8,7 miliona evra, čime se uklapamo u budžetom predviđenih milijardu dolara zaduženja za taj projekat.
Dvadesetak minuta kasnije sa mejla kabineta Ministarstva, može se pretpostaviti Zorana Mihajlović pohvaljuje Kerna, odnosno pregovarački tim, i traži da Beka (sekretarica) mejl forvarduje Ivici Kojiću. Ona to i čini 16. aprila i u mejlu navodi da to radi po nalogu potpredsednice.
Sutradan Ivica Kojić traži traži uporednu analizu ugovornih cena za deonicu Beograd – Stara Pazova sa “dole navednim”.
Imre Kern 17. aprila piše Zorani Mihajlović i Ivici Kojiću da šalje uporednu analizu ugovorenih cena i zaključuje da za manju jediničnu cenu dobijamo nove stanice, više putnih objekata, vijadukt dužine 1.600 metara i naglašava da na prvoj deonici zbog mnogo većeg učešća urbane sredine na mnogo manjoj dužini se postiže (brzina) 200 kilometara na čas, a na drugoj deonici 81 odsto. Na drugoj deonici, dodaje, dobijamo tri nove železničke stanice.
On naglašava i da su ugovorom predviđeni vrlo strogi kriterijumi vezano za primenu evropskih normi, kako je to predviđeno i za prvu deonicu.
Zorana Mihajlović potom sa privatnog mejla 18. aprila piše Kernu da ima odobrenje i da nastavi ka finalizaciji ugovora. I u ovu mejl prepisku je bio uključen Kojić.
Zanimljivo je da je uporednu analizu za prvu i drugu deonicu prethodno Miroljubu Jevtiću, nekadašnjem direktoru Infrastruktura železnica Srbije, slala Slobodanka Katanić, koja je u februaru ove godine kao menadžerka u toj kompaniji uhapšena.
Katanićeva se tereti da je svojim potezima dovela do odobrenja probnog rada Železničke stanice i pored evidentnih nedostataka, a ona se svojevremeno pominjala i u kontekstu ubrzavanja radova na poslovima rekonstrukcije.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare