Foto:Privatna arhiva

Da je organska borovnica voće budućnosti, najbolje svedoči priča porodice Senaida i Sadete Gljive iz Sarajeva koji ovu kulturu gaje na površini od  40 ari i prerađuju je u džem i sokove. Ali kako kažu za Nova.rs njihova proizvidnja ne bi bila ni upola uspešna da nije bilo stručnjaka iz Instituta za voćarstvo iz Čačka, dr Aleksandra Leposavića.

Oni navode da su tu parcelu nasledili pre nekoliko godina i bili su u dilemi šta da rade na njoj. To je, kako kažu, bila obična strnjika i da bi pripremili zemljište za neku poljoprivrednu proizvodnju, prvo su posejali kukuruz. Dugo su bili u dilemi šta bi bilo najbolje za uzgoj i na kraju su se odlučili za borovnicu.

„Parcela se nalazi na 1060 metara nadmorske visine i, zahvaljujući savetima od Poljoprivrednih stručnih službi došli smo na ideju da gajimo ovo voće, iako smo prvo razmišljali o leski. Angažovali smo radnu snagu za pomoć i pribavili mix sorti ovog voća.Imali smo 1200 žbunova, ali su, nažalost počeli da se suše“, priča nam Senaid. Međutim, kako navode, 2016. godine su čuli za dr Aleksandra Leposavića koji je nadaleko poznat, kako u Srbiji, tako i u svetu, po svom znanju iz oblasti voćarstva i stvari su krenule u boljem pravcu. On je posetio njihovu porodicu i mesto gde uzgajaju borovnice, dao im korisne savete i preporučio preparate koji su njihov zasad, a samim tim i proizvode, učinili nadaleko poznatim.
„Sve radimo ručno, Ovaj posao je veoma zahtevan, ali sada, zahvaljujući Leposaviću sa te parcele uberemo oko pet tona borovnice. U međuvremenu smo registrovali firmu za kućnu radinost, dobili sve neophodne sertifikate za preradu i sada naše proizvode plasiramo u marketima širom Sarajeva i cele Bosne. Verujte da ne možemo da proizvedemo u skladu sa zahtevima tržišta“, kaže nam porodica Gljiva.

Prema njihovim rečima, postavili su i protivgradnu mrežu, kao i zaštitu od ptica, a kako ističu, glavni problem zbog sušenja stabala je bila neodgovarajuća PH vrednost.

„Borovnica je u voćarstvu dama. Ona zahteva mnogo pažnje i l ljubavi, kao i svaki čovek, i mi, koliko smo obavešteni, jedini u regionu proizvodimo organsku borovnicu“, priča nam Sadeta. Na naše pitanje da li imaju pomoć od države, kažu da ona nije prevelika, ali dobijaju 25 evro-centi po kilogramu. Kako su nam objasnili, ručno pleve svoj zasad, travu skladište na godinu dana, a u narednoj sezoni je koriste kao đubrivo. Uvek angažuju oko pet, šest radnika za rad oko stabala na parceli, a veliku pomoć im pružaju i njihova deca.

Foto:Ljubica Sokić/Nova.rs

„Sada godišnje proizvedemo oko 10.000 tegli džema, nešto manje sirupa, ali trenutno nemamo mogućnost za  izvoz. Takođe, nadležni nas veoma često proveravaju da li je sve u skladu sa organskom proizvodnjom, ali nikada nismo imali problem, jer i sami smo pobornici zdrave hrane i proizvoda“, priča nam porodica Gljiva.

Borovnicu, kao i aroniju, koje imaju oko 100 stabala prodaju i u svežem stanju, i kako zaključuju za Nova.rs mogli bi prodati na tone i tone svojih proizvoda, samo da imaju veće proizvodne kapacitete.

Do susreta sa članovima porodice Gljiva došlo je uz posredovanje Velibora Trifkovića, rukovodioca sektora voća i povrća pri „Farma dva“ programa, koji je sprovođen u BiH u okviru podrške Švedske i USAID-a, kaže nam dr Aleksandar Leposavić iz Čačka.

Foto:Privatna arhiva

„On je, kao i mnogi proizvođači kod nas i u zemljama okruženja bio doveden u situaciju da, zbog izostanka stručne podrške iskrči plantažu površine 40 ari. Problemi sa kojima se on, zajedno sa svojom suprugom Sadom i njihovom decom suočavao su gubitak i slab razvoj biljaka i izostanak prinosa. Napominjem da se radi o veoma stručnim i pedantnim ljudima, koji imaju ne malo iskustvo u radu sa biljkama i vlasnici su jedne od najpoznatijih sarajevskih cvećara, ali u poslu sa borovnicama su se susreli sa, za njih nerešivim problemima. Uzaludno ulaganje velikih novčanih i materijalnih sredstava, borovnice su svakim danom sve više venule“, objašnjava on za Nova.rs.

Već na prvi pogled na njihovu plantažu, kako ističe,  uočeni su nedostaci.Prema njegovim rečima, analize na prisustvo patogena su urađene u Institutu za voćarstvo i odmah su date preporuke za revitalizaciju zasada. Predanim radom gospode Senaida i Sadete, biljke su za kratko vreme pokazale znakove oporavka a zatim i da daju plodove vrhunskog kvaliteta. I to ne obične već gajene po organskom principu. Zbog ograničene dostupnosti u BiH u preparatima koji se mogu koristiti u organskoj proizvodnji, Senaid vrlo često dođe u Čačak da se opskrbi u poljoprivrednoj apoteci u Čačku, kaže dr Leposavić.

„Problema u plasmanu i niskim cenama nema, njihova porodična firma Famili S je postala poznata po proizvodnji krupnih i ukusnih plavih bobica, ne samo u Sarajevu nego i šire. Sitnije plodove i one za koje strogo oko Senaidove supruge Sadete ne ispunjavaju kriterijume, prerade u ukusni džem i slatko koje smo imali priliku da degustiramo“, rekao nam je ovaj poznati svetski stručnjak.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar