Foto: Shutterstock/Promo

Pred pripremu neke važne utakmice protiv velikog rivala, treneri imaju običaj da igrače pripremaju za borbu, bitku ili rat. Pomalo je paradoksalno znati da je upravo jedna takva okolnost dovela do saradnje dve ekipe koje su do tog trenutka bile ljuti protivnici.

PROČITAJTE JOŠ...

Priča nas vodi u Pensilvaniju. Godina je bila 1943, a Amerika duboko zagazila u Drugi svetski rat. U periodu koji je prethodio ratu, američki fudbal je iz dana u dan postajao sve popularniji, mada još uvek u senci bejzbola, ali je iteresovanje ipak bilo veliko, pa je sve veći broj momaka bio zainteresovan da zaigra u nekom od timova.

Onda je došao spomenuti rat, a igrači pohrlili u prve borbene redove. Tako je prva zvezda Pitsburga Bil Dadli gotovo istog trenutka kada su SAD ušle u rat postao deo vazdušnih snaga i učestvovao u bombardovanjima na Pacifiku, dok je kvoterbek Filadelfije Tomi Tompson otišao put Evrope.

Dostupnih igrača bilo je sve manje, ali je i želja da liga nastavi sa funkcionisanjem bila sve veća. No, jedini dostupni bili su igrači koji su ispunjavali jedan od tri uslova – pali su na fizičkom testiranju, imali su previše godina ili su dobili dozvolu da ostanu kako bi izdržavali porodicu, uz uslov da tokom nedelje rade 40 sati u vojnoj industriji.

Iglsi i Stilersi su došli u situaciju da nemaju dovoljan broj igrača na raspolaganju, a onda su uprave dva kluba odlučile da sednu i aktiviraju priču koja je postojala nekoliko godina ranije o stvaranju jednog tima koji će predstavljati Pensilvaniju.

„Nisu bili preterano uspešni niti bogati. Jedini način da opstanu bio je da se ujedine“, rekao je istoričar Rej Didindžer.

Prilikom spajanja, Filadelfija je dovela šest linijaša, Iglsi 12 bekova, i tih 18 momaka činilo je nešto što će u narednim decenijama biti poznato kao pravo malo Frankenštajnovo čudovište koje je nastupalo u istočnoj diviziji NFL-a pod nazivom Stigls.

I znate sad onu čuvenu izreku da „život piše romane“? E, ovo nadmašuje sve moguće priče. Dakle, Stiglse su činili Filadelfijini bekovi, linijaši iz Pitsburga, momci koji nisu do tada nikada igrali zajedno, treneri Grisi Nil iz Filadelfije i Volt Kisling iz Pitsburga koji su se više svađali nego sarađivali…

A onda se dogodilo nešto… Pa, čudno. Prve dve četvrtine i 17 poena bilo je dovoljno i za prvu pobedu nad Bruklin Dodžersima, da bi druge nedelje usledila prava mala rapsodija i preokret protiv Njujork Džajantsa od 0:14 do 28:14. Usledili su porazi od Čikago Bersa (48:21), revanš Džajantsa (42:12), i čitava nacija je mislila da je eksperiment propao. No, umesto predavanja, nova sjajna partija i trijumf nad Čikago Kardinalsima 34:13, zatim remi protiv Vašington Redskinsa (14:14), pa poraz od Bruklin Dodžersa (13:7), i posle sedam nedelja imali su skor od tri pobede, tri poraza i jednog remija.

Dočekali su Stiglsi Detroit na svom terenu 21. novembra, i u pravom trileru i jednom od prvih klasika došli do pobede 35:34. Kada je i protiv Vašingtona zabeležena pobeda (27:14), i matematički je postalo jasno da će sezonu završiti sa pobedničkim skorom. Poslednja utakmica pripala je Grin Bej Pekersima, 38:28.

Kada je završena sezona, okončana je i priča zvana „Stigls“, pošto je već od naredne sezone situacija već počela da se vraćau normalu pa nije bilo potrebe za takvim vidom saradnje, pogotovo jer ni igračima iz Filadelfije ni igračima iz Pitsburga nije prijalo konstantno menjanje mesta na kom će igrati i trenirati.

Od tada je prošlo više od 77 godina, a priča o Stiglsima još uvek predstavlja jednu od najdražih svim ljubiteljima ne samo NFL-a već i sporta generalno, jer predstavlja jedan od najboljih primera i pokazatelja da nije bitno kakve su šanse, već je sve moguće, pod uslovom da verujete u to.

A igrači u Filadelfiji i Pitsburgu su verovali dovoljno da tu jednu sezonu završe sa skorom od pet pobeda i četiri poraza, uz jedan remi.

Kvaliteta za titulu, naravno, nije bilo, nju su osvojili Čikago Bersi, ali cilj ove ekipe nije ni bila titula. I jedni i drugi su u sezonu ušli sa samo jednom namerom – da prežive. A uspeli su u nečemu mnogo većem od toga.

Iglsi su tada po prvi put osetili kako je biti deo pobedničke strane, i na to se nadovezali osvojivši tri titule pre nego što je 1969. otpočela Superbol era, dok je Pitsburg počeo da pravi temelje nečega što će postati najtrofejnija franšiza u istoriji američkog fudbala sa šest trofeja od 1974. do 2008. godine.

Da li će se ovakva priča ponoviti? Pre svega, nadamo se da nećemo doći u situaciju da se ponovi, ali ukoliko vanredne situacije nastave da se nižu i ukaže se potreba, teško da je moguće pronaći bolji primer od toga da su čuda moguća, čak i onda kada ne postoji ni promil šanse da se ona ostvare. Jedini uslov je da verujemo u njih i damo sve od sebe. Rezultat će već doći.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar