Kako se ponašaju ljudi koji su imali teško detinjstvo (ILUSTRACIJA)
Foto: BACKGRID / Backgrid USA / Profimedia

Teško odrastanje i detinjstvo mogu da ostane ponekad nizbrisive posledice na kasnije životne faze. Od pitanja poverenja do ugađanja ljudima, pojedinci mogu da razviju mnoge karakteristike koje mogu da utiču na njihove odnose sa drugim ljudima u odraslom dobu.

Ovo su neke od osobina koje otkrivaju da neko nije imao bezbrižne prve godine života.

Nisko samopoštovanje

Kada roditelji stalno ignorišu dostignuća svoje dece ili ih uporno kritikuju, to može smanjiti njihov osećaj samopoštovanja, piše „HackSpirit“. Teško im je da uoče sopstvenu snagu, što dovodi do sumnje i negativnog pogleda na sebe.

Kada su deca neprestano izložena kritikama o njihovom izgledu, ponašanju ili izborima od svojih roditelja, počinju da internalizuju kritiku. Ovakva interpersonalna dinamika dovodi do niskog samopoštovanja i upornog uverenja da nisu dovoljno dobri.

Pitanje poverenja

Doživljavanje izdaje ili nedoslednosti u odnosima iz detinjstva takođe mogu stvoriti trajne probleme poverenja. Ljudima može biti teško da poveruju da je drugima zaista stalo do njih, zbog čega stalno preispituju namere ljudi u svom društvenom krugu. To takođe može uticati na emotivne odnose. 

Poteškoće u komunikaciji i odnosima

Kada se ljudi plaše da će biti ranjivi, a imali su nestabilne veze, postaju oprezni. Ne mogu da se potpuno otvore i uspostave duboke veze sa drugima. Strah da će ponovo biti povređeni primorava ih da čuvaju svoje emocije, a „pravo ja“ je u tajnosti, stvarajući barijeru za smislene odnose. 

Zato bi trebalo postepeno da se otvaramo ljudima od poverenja jer je ranjivost ključni element u izgradnji kvalitetnih odnosa.

Izbegavanje sukoba

Izbegavanje sukoba postaje način zaštite ljudi i održavanja stvari stabilnim. Oni se trude da izbegnu svađe, čak i ako to znači ignorisanje sopstvenih potreba. 

Ako je osoba imala burno detinjstvo sa čestim svađama između roditelja, verovatno će se plašiti sukoba u vezi.

Kao rezultat toga, ona potiskuje svoja osećanja i izbegava da izrazi svoju zabrinutost kako bi održala osećaj stabilnosti u svojoj trenutnoj vezi.

Poteškoće u postavljanju granica

Ako se dečje granice nisu poštovale ili razumele u ranom uzrastu, biće im teško da kažu „ne“ ili da izraze svoje potrebe u različitim oblastima svog života. Ova borba često dolazi od toga što ne znate kako da povučete granicu između onoga što je ispravno i šta nije u redu.

To može uticati na odnose, posao i još mnogo toga. Međutim, uz određenu podršku, kao što je terapija, oni mogu naučiti da postavljaju jasne granice, čineći život uravnoteženijim, a odnose zdravijima.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare