Vladimir Tabašević Foto: Vesna Lalić
Vladimir Tabašević Foto: Vesna Lalić

U kulturi je, osim vapaja i žalopojki, moguće nešto zaista i pokušati, i u tom naporu, biti nepokolebljiv, kaže za Nova.rs pisac Vladimir Tabašević po čijem se romanu "Tiho teče Misisipi" radi istoimeni komad u Beogradskom dramskom pozorištu u režiji Ivice Buljana.

Raspad jedne zemlje, Jugoslavije prati raspad porodice. Dečak Deni je nemi posmatrač zbivanja u kojima se nevoljno obreo. Kada se zaljubljuje u devojčicu, izbeglicu iz Krajine, bar na trenutak budi se nada da je radostan život moguć. Ali, kada njegov otac, radeći kao kaskader za film „Kosovski boj“ padne i strada Deniju ne ostaje ništa drugo nego da jednog leta zapliva ka Suncu. I danas kažu da su Denijevi skokovi u more nešto što postoji kao kolektivna uspomena svih koji na bilo koji način imaju sećanje na Jugoslaviju…

Ovo je siže prvog romana pisca Vladimira Tabaševića „Tiho teče Misisipi“ kojim će „debitovati“ u pozorištu. Naime, po knjizi koja je 2015. bila u užem izboru za Ninovu nagradu, koju će pisac dobiti tri godine kasnije, radi se istoimeni komad u Beogradskom dramskom pozorištu. Adaptaciju ove priče o jednoj državi, veku i ideji, uz poražavajući intimni bilans njihovog kraja, uradili su Tabašević i Ivica Buljan, jedan od najznačajnijih reditelja u regionu koji se prihvatio režije komada, ujedno i prve u Beogradskom dramskom pozorištu.

Vladimir Tabašević, govoreći o svom prvom pozorišnom iskustvu, priznaje za Nova.rs da jedva čeka ovaploćenje svog dela na teatarskim daskama:

– Jug Radivojević kao direktor Beogradskog dramskog pozorišta, sa svojim i više nego agilnim timom saradnika, jedan je od onih retkih kulturnih delatnika koji ne gube elan na jadikovanje i samosažaljevanje, već uporno nastoje da budu aktivni i posvećeni svom zacrtanom cilju: izgradnji kulture na koju ćemo svi biti ponosni – objašnjava pisac romana „Tiho teče Misisipi“ za koji je ovenčan regionalnom nagradom „Mirko Kovač“ i dodaje:

– Zahvaljujući takvom entuzijazmu i ispravnom prepoznavanju toga šta na već postojećoj „kulturnoj sceni“ nedostaje – kakav rad i kakav pristup – ekipa BDP-a se nedvosmisleno istakla kao opšti primer za sve nas uključene u srpsku kulturu. U kulturi je, naime, osim vapaja i žalopojki, moguće nešto zaista i pokušati, i u tom naporu, biti nepokolebljiv – ističe Tabašević.

Polaskan je, kako nam priznaje, što će imati priliku da sarađuje sa hrvatskim rediteljem Ivicom Buljanom i sa scenografom Aleksandrom Denićem:

– Iskren da budem, nestrpljiv sam da vidim njihovo „čitanje“ mog prvog romana. Pored toga, znatiželjan sam i radoznao da vidim kako to te famozne „daske“ trpe moje reči, a kako ljudi, izuzetna glumačka postavka, te reči izgovaraju. I kako tim rečima, zbog svog talenta i doživljaja jezika, daju potpuno novi smisao. Za sada znam samo da će biti „vrelo“ pozorište u martu sledeće godine – kaže pisac, čiji će roman na sceni „oživeti“ glumačka postava u sastavu: Anja Alač, Vladan Milić, Vesna Čipčić, Vanja Nenadić, Dunja Stojanović, Jana Miliosavljević, Mladen Sovilj, Miloš Petrović, Milan Zarić, Aleksandar Jovanović i Nikola Malbaša.

Vesna Čipčić, Lane Gutović i Anja Alač u Beogradskom dramskom pozorištu Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Premijera predstave, u kojoj se prepliću istorija i intima, lično i ideološko, oslikavajući tako kraj jednog veka i raspad jednog društva, zakazana je za 20. mart u teatru na Crvenom krstu, najavljeno je pre nekoliko dana na susretu sa medijima u BDP-u.

Osim pozorišnog debija pisac, koji je 2018. godine dobio Ninovu nagradu za knjigu „Zabluda svetog Sebastijana“, za Nova.rs otkriva da je trenutno zaokupljen radom na jednom velikom projektu:

– Očekujem od tog projekta da će biti zaista nova i snažna dopuna našem serijskog programu. Napokon ćemo imati priliku da gledamo junake koji imaju svesne i nesvesne želje, koji imaju interesovanja, tačke gledišta, i sa kojima „drama“ počiva na njihovom međusobnom odnosu – Bahtinovski shvaćeno – a ne na tome što je neko, negde, bio drzak, opsovao ili bio „mangup“ s pogledom ispod obrva – priča Vladimir Tabašević i na kraju zaključuje:

– Takvih junaka, nažalost, nismo imali dovoljno, ali izgleda da i to ne mora biti odveć nepovoljna okolnost, naprotiv.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar