Portret mladića sa rondelom Foto: Cindy Ord / Getty images / Profimedia

Slike jednog od najvećih renesansnih umetnika Sandra Botičelija retko se pojavljuju na aukcijama. A naročito portreti koje je za života naslikao firentinski majstor. Zato i ne čudi što se sa velikim nestrpljenjem iščekuje 28. januar kada će se na aukciji u Sotbiju naći slika "Portret mladića sa rondelom".

Redak Botičelijev portret plemića iz slavne porodice Mediči, star pet i po vekova, prvi put posle 40 godina naći se se pred očima javnosti. Očekuje se da bi „Portret mladića sa rondelom“ (Portrait of a Young Man Holding a Roundel), čija je početna cena 80 miliona dolara, mogla da postane najskuplje prodata Botičelijeva slika ikad.

Dosadašnji rekord za jednu sliku renesansnog majstora postavljen je još 2013. godine, kada je Botičelijevo delo „Rockefeller Madonna“ prodato za 10.4 miliona dolara.

I dok je prošle jeseni, usred pandemije, Botičelijev „Hrist na krstu“ prodat na onlajn aukciji u Sotbiju za nešto više od milion dolara neimenovanom kolekcionaru iz Azije, ovo delo nosi mnogo veću simboliku.

Sandro Botičeli, rođen u Firenci 1444. ili 1445. godine kao Alesando di Marijano Filipepi, i danas je jedan od najpoznatijih umetnika italijanske renesanse. Prevashodno je znan po svojim remek-delima mitske simbolike koja krase galeriju Ufici u Firenci. Ili freskama u crkvama ovoga grada u Toskani. Ili Sikstinskoj kapeli u Rimu.

Međutim, Botičeli je u svoje vreme bio i jedan od najtraženijih portretista. Imućni Italijani toga doba „otimali“ su se da im slikar napravi portret.

Ali, njegovi portreti retko se viđaju, za razliku od „Proleća“ ili „Rođenja Venere“ zbog kojih ljubitelji umetnosti hrle u Ufici. A, razlog je jednostavan – malo ih je danas na svetu. Ima ih nešto više od desetak, i gotovo svi se nalaze u muzejskim kolekcijama, a ne među privatnim kolekcionarima.

Ajke Šmit, direktor Galerije Ufici u Firenci, ispred Botičelijevog remek-dela „Proleće“, Foto: EPA-EFE/CLAUDIO GIOVANNINI

Međutim, „Portret mladića sa rondelom“ je izuzetak. Slika je do skora, tačnije do smrti u novembru prošle godine bila u posedu američkog milijardera Šeldona Soloua. U protekle dve decenije samo je dva puta izlagana – u vašingtonskoj Nacionalnoj galeriji i njujorškom Metropoliten muzeju. I vrlo je moguće da je predstojeća javna prodaja u Sotbiju poslednja prilika da se ovo delo nađe na umetničkom tržištu. A svakako poslednja šansa da neko dođe u posed ovakvog portreta, poručuju iz Sotbija.

Zanimljiv je istorijat ove slike samo u poslednjih osamdesetak godina. Poznato je da od četrdesetih godina prošlog veka bila deo impresivne kolekcije Tomasa Mertona da bi 1982. bila ponuđena na prodaju. Na aukciji je prodata za nešto više od milion dolara i završila u rukama Soloua. Cena je sada osamdeset puta veća.

Razlog nije samo zato što je u pitanju jedan od malobrojnih portreta iz kičice renesansnog majstora. Dodatnu vrednost daje joj i datum nastanka – jer ovaj portret načinjen je u vreme kada je Botičeli radio freske u Sikstinskoj kapeli i slikao „Rođenje Venere“.

Iako je „Portret mladića sa rondelom“ po tehnici (tempera na platnu) prava vizuelna ekspresija Firence 15. veka i tadašnje kulture ovoga grada, istovremeno je i moderna. Odlikuje je „visok nivo apstrakcije“, ne baš karakterističan za umetnike toga doba.

Takođe, slika, nastala u periodu između 1480. i 1485. godine, krije mnoge misterije i nejasnoće. Najpre, ko je mladić blago talasaste kose, prodornog pogleda i gotovo usiljenog osmeha? Potom na čiju je narudžbinu Botičeli radio portret?

Neobični i inventivni aspekti portreta ukazuju da je slika daleko drugačija od tadašnjih likovnih konvencija, što implicira da je rađena za nekog ko je poticao iz više klase. Takođe, slikar je za pozadinu koristio specifičnu plavu boju- ultramarin, koja je u to vreme bila skupa kao zlato.

Spekuliše se da je u pitanju Đovani di Pjerfrančesko de Mediči, rođak Lorenca de Medičija, koji je praktično vladao Firencom sve do smrti1492. godine. Poznat kao Lorenco Veliki, on je bio značajan i za samog Botičelija, bivajući njegov pokrovitelj i ktitor. I ne samo za Botičelija, već i druge velikane renesanse, poput Leonarda da Vinčija ili Mikelanđela. I dok niko sa sigurnoću ne može da potvrdi da je u pitanju Đovani, eksperti ipak tvrde da je svakako bio član porodice Mediči.

Možda identitet modela nije poznat do kraja, ali otkrivene su neke druge tajne koje krije ovo platno.

Kada je Botičelijev „Portret mladića sa rondelom“ (Portrait of a Young Man Holding a Roundel) stigao u aukcijsku kuću Sotbi i izvađen iz rama delovao je toliko krhko, zabeležila je kustoskinja sa Odeljenja starih majstora ove aukcijske kuće.

Zahvaljujući rendgenskim i infracrvenim zracima kojima je platno bilo podvrgnuto u laboratoriji stručnjaci su otkrili kako je umetnik slikarski razvijao i prilagođavao poze modela dok je radio na portretu. Tačnije, prerađivao i dorađivao je sliku. Iako naizgled svaka „linija“ na slici deluje kao da je nastala iz prvog poteza rendgenski snimci pokazuju urezivane krugove i crte, karakteristične za slikarev metod „pletenja“ kompozicije slike. Takođe, otkrili su veliki broj razlika u odnosu na krajnji rezultat. Botičeli je, na primer, naknadno menjao neke nijanse u kosi svoga modela kako bi mu, po svoj prilici, izdužio ramena. A uočljive su bile promene i na kragni i dugmetima njegovog blejzera.

Ali, jedan od najznačajnijih detalja na slici jeste rondela koji mladić drži u ruci. Za razliku od drugih simboličnih objekata koje se najčešće sreću na slikama iz tog perioda rondela u rukama plemića delo je slikara iz Sijene Bartolomea Bulgarinija. Dakle, Botičeli je u svoje umetničko delo inkorporirao još jedno, nastalo vek ranije u obližnjoj Sijeni.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar