Kupalište na Dunavskoj obali, 1931. Iz kolekcije Zorana Živkovića.

Na platou ispod Velikih stepenica na Kalemegdanu otvorena je dragocena izložba fotografija "Plažama predaka" koju su pripremili urednici Fejsbuk grupe "Bio jednom jedan Beograd" u saradnji sa JP Beogradska tvrđava.

Kako su izgledala kupališta na Savi i Dunavu u periodu pre Drugog svetskog rata svedoči više od 130 fotografija koje su se do sada krile u privatnim kolekcijama i porodičnim albumima urednika i članova grupe „Bio jednom jedan Beograd“.

Kupaliste Dimitrijevic kod Sest topola sred. 1920-ih. Kolekcija B. Nakaniši i D. Gajića

– Temom beogradskih plaža na Savi i Dunavu nije, kao i uopšteno rečnih plaža u Srbiji, nije se bavio niko pre nas, sem usputno i površno. Zato su fotografije i tekstovi sa ove izložbe puni iznenađenja – ističe Branka Đorđević Nakaniši, jedna od autora izložbe pored Jelene Janić Ljubisavljević, Sofije Mrišuk, Dragoljuba Gajića, Zorana Živkovića i Željka Vuka.

Prve plaže i organizovana kupatila, ograđeni drveni bazeni u reci, počeli su da se formiraju već u prvoj polovini 19. veka, a u međuratnom periodu je bilo na desetine uređenih kupatila. Više takvih kupališta, kako su naveli autori, bilo je na obalama Save nego na obalama Dunava, jer se verovalo da tamo struje leče od reumatizma, neurastenije i neuralgija a na plažama su postojali tuševi i kabine, ali i sportski klubovi.

Iz porodične arhive Aleksandre Aksentijević, unuke fotografa Ace Simića

– Mnoge naše rečne plaže bile su uređene po poslednjoj evropskoj modi, pa su i nosile otmena imena, kao što su „Mon plezir“, „Nica“, „Venecija“, „Abacija“. Imale su kabine za presvlačenje, ograđene bazene za decu, restorane, ligištule… Ali, bile su popularne i neuređene plaže, bez opštinskih pravila i propisa. Postojale su čak i divlje, nudističke plaže – objašnjava Đorđević Nakaniši i dodaje:

– U adresaru iz 1930. godine listirano je preko 40 plaža, bilo državnih ili privatnih, ne računajući one divlje. U poređenju sa današnjim plažama na Adi, zaključujemo da se u ono vreme zabavljalo aktivnije i dinamičnije. Nije se samo plivalo i sunčalo. Mnogi su se bavili sportovima, a na plaže su donošene i gitare, harmonike i slično, pa se sviralo i pevalo. Dolazilo se u mnogo većim grupama nego danas. Na nekim fotografijama vidimo i po dvadesetak prijatelja ili članova šire familije, u provodu, uživanju i druženju na plažama ispod bedema tvrđave, u kupaćim kostimima po poslednjoj modi.

Sportski Bob klub kod Šest topola 1927. Kolekcija Miloša Jurišića
Među ovim nikad ranije objavljenim fotografijama ima i nekih misterioznih i provokativnih, a propratni tekstovi koji su rezultat temeljitog istraživačkog rada, puni su zanimljivosti, te nam odgonetaju mnoge tajne i donose nova saznanja. Tako saznajemo i koja su pravila na plažama morala da se poštuju na osnovu niza uredbi koje je Uprava grada Beograda donela 1921. godine, a ticale su se bezbednosti kupališta i čuvanja javnog morala.

Takođe, otkriveno je ko je bila Femka, prva žena koja se kupala sa muškarcima. Reč je o pomoćnici u radnji modistkinje Katarine Antonović iz Knez Mihailove ulice, koja je u crvenom kostimu, ljubaznim ophođenjem i koketnim osmehom uspela da razoruža momke na plaži. Kao, i ko su mladići koji su se slikali nagi prekrivajući intimne delove lišćem…

Sa jedne od divljih plaža. Kolekcija Zorana Živkovića

„Plažama predaka“ je peta izložba uredničkog tima za manje od tri godine. Prethodna izložba „Stazama predaka“ nalazila se na istom mestu na Kalemegdanu, produžavana je nekoliko puta i trajala je rekordnih godinu dana. Ova će biti otvorena do 20. maja ali već sada se naslućuje da će taj datum biti pomeren…

Bonus video: Poseban oprez na divljim plažama: Spasilac pojasnio na šta treba obratiti pažnju 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar