Svetislav Basara.

"Kontraendorfin” donosi nešto bitno kvalitativno novo, čega nije bilo ranije, i to se vidi, kaže Marjan Čakarević, član žirija za Ninovu nagradu, o motivima da glasa za to da se prestižno priznanje za roman 2020. godine dodeli Svetislavu Basari.

Ninov žiri saopštio je danas da je Svetislav Basara dobitnik Ninove nagrade. U finalu je bilo sedam romana. Predsednik žirija Teofil Pančić glasao je za roman „Pod oba sunca“ Ognjena Spahića, članica žirija Marija Nenezić svoj glas dala je romanu „Što na podu spavaš“ Darka Cvijetića, a tri člana, Branko Kukić, Ivan Milenković i Marjan Čakarević, odlučili su se za Basarin „Kontraendorfin“. Čakarević je, govoreći danas na onlajn konferenciji, naveo da „Kontraendorfin“, kao i nekoliko ranijih Basarinih romana, ukazuju na novu fazu kod ovog pisca.

Ninov žiri na dašanjoj konferenciji: Ivan Milenković, Marija Nenezić, Teofil Pančić, Marjan Čakarević. Foto: Mitar Mitrović/RAS

– Poslednja tri-četiri romana znače novu fazu u Basarinom opusu, tako da „Kontraendorfin“ donosi nešto bitno kvalitativno novo, čega nije bilo ranije i to se vidi. To se možda ne vidi na prvi pogled, ali kroz pažljivije čitanje vidi se da je za nijansu podignuta lestvica onih „finih oružja“ iz kojih puca i kojima je stekao zasluženi ugled u našoj književnosti. Neke njegove knjige su već klasici, a ovaj roman tek čeka neke svoje čitaoce – kazao je Čakarević.

– Imam utisak da su njegove knjige u poslednjih nekoliko godina, uprkos velikim tiražima, ostale nedovoljno vrednovane od strane kritike. Kao da se podrazumevalo to da je Basara neka vrsta klasika, pa da nije nikakva novost to da će on da napiše dobru knjigu. Možda je malo i opala pažnja u tom smislu da se ne vidi šta njegove nove knjige donose u njegov opus upravo zbog tog podrazumevanja – objašnjava Čakarević.

Kada kaže „nova faza“, misli na romane „Dugovečnost” (2012), „Gnusoba“ (2013), „Andrićeva lestvica užasa“ (2016) i, sada, „Kontraendorfin“.

– Tu je Basara promenio stil. Kao da je, na prvi pogled, usvojio berhardovski stil i na neki načih ga upio u svoj. Vidi razlika između tih njegovih knjiga i onih ranijih – kaže Čakarević.

Ako je donekle i promenio stil, teme su na fonu onih kojima se bavio ranijih godina, pa je „Kontraendorfin“ (Laguna), kako to navodi izdavač, „vrhunac Basarinog opusa o demontiranju srpskih mitova“.

Foto: Promo

U „Dugovečnosti“ (2012), sa podnaslovom „komedija del arte“, likovi su dvojica gastarbajtera, hranitelja majmuna u frankfurtskom zoološkom vrtu, od kojih je jedan „ozlojeđeni kritičar srpskog turbo-naciona“, a drugi „zaluđeni srpski patriota“.

Roman „Gnusoba“ je satira u kojoj se dvojica glavnih likova, Mandarić i Masleša, obračunavaju sa primitivizmom i psihopatologijom u novijoj političkoj istoriji Srbije, a iza dijaloga ovih po svemu različitih protagonista nalazi se lik Zorana Đinđića, za koga obojica misle da se upustio u zaludan posao „dovođenja sunarodnika u kakav-takav red“.

U „Andrićevoj lestvici užasa“ (2016), „gotskom romanu“ koji se plete oko nobelovca, čitaoci se upoznaju sa piscem Kaloperovićem i slikarom Stojkovićem, koji su i glavni likovi „Kontraendorfina“.

U „Kontraendorfinu“, Stojković, slikar koji je prestao da slika, ispoveda se Kaloperoviću, a u priči koja zahvata period od Drugog svetskog rata pa do 2009. godine su i fikcionalizovane istorijske ličnosti poput Andrića, Mira Glavurtića i Milovana Đilasa.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar