Sa neverovatnom iskrenošću Mira Furlan u svojoj autobiografskoj knjizi "Voli me više od svega na svijetu", piše o trenucima kada je saznala da je trudna. Zahvaljujući izdavačkoj kući Booka, donosimo vam deo iz knjige koji se tiče najsrećnijih Mirinih trenutaka koji ipak nisu lišeni strepnje buduće mame.
„18. 4. 1998.
Nevjerojatno ali istinito: TRUDNA SAM!!! Hura! Saznali smo to prije dva dana, 16. aprila. Prema mojem računanju (!), na početku sam četvrtog tjedna. Osjećam se strašno krivom jer sam pila i pušila travu prije nego što smo saznali. Nekoliko ručkova, nekoliko boca vina, nekoliko džointa. Dakle, od sada sve prestaje. Nemam pojma kako će sve ispasti na kraju. Nismo nikome ništa rekli. Odlučili smo ne govoriti nikome još najmanje tri mjeseca. Spontani pobačaji događaju se stalno. Tko zna što još može poći po zlu. Dr. Surrey bio je impresioniran: „Uspjeli ste sami.“ (Nema velike love doktorima za in vitro!) Opći osjećaj nesigurnosti.
Govorim si da ne smijem biti previše samopouzdana i uzbuđena. Puno stvari još uvijek može krenuti krivo. Ali ne mogu pobjeći maštanju o maloj ružičastoj bebi koja puzi po travi u našem vrtu. Ovo je sigurno najidealnije mjesto da se ima dijete: predivan vrt, zelena trava, puno prostora. Izvan sebe sam od sreće. Ali i užasno uplašena. Obitelj Gajić bit će oduševljena. Furlani će biti šokirani. Ne znam čak ni kako da ovu vijest objelodanim ocu. Sjećam se kako mi je govorio: „Miro, nemoj nikada imati dijete.“ To je sigurno bilo ugodno čuti! Usto, uvijek mi je govorio da ljudi koji imaju savjest trebaju usvojiti, a ne stvoriti nove ljude na već prenapučenom svijetu. On misli da to nije politički ni društveno korektno. Ah, tata! Principi važniji od ljudi, uvijek! Možda mu jednostavno neću reći.
19. 9. 1998.
Još tri mjeseca. Nikad nisam bila sretnija. Nikad nisam bila smirenija. Radim popis stvari koje nam trebaju za bebu; uređujem njegovu sobu (njegovu??? Nevjerojatno!); pripremam sve za baby shower, taj fantastični američki izum. Koja besramna ideja: narediti ljudima da ti kupe stvari koje ti trebaju. Kakva drskost! Kakav nedostatak suptilnosti! No koliko je to genijalno praktično! Baby shower, baš kao i garage sale, istinski je izraz protestantskog, praktičnog, konkretnog američkog duha.
Da, možda postoji element besramnosti u svemu tome, ali i jedno i drugo sjajno je i može ti puno pomoći. Možda u tome nema poetičnosti ili suptilnosti, ali koristi imaju svi. Baby shower je dar Pat Tallman. Koja divna žena dobrog srca! Ona sve organizira (najbolji dio ove izvrsne američke tradicije); ja ne moram ništa raditi. Čisto savršenstvo. Iznenada, naš se život čini „blagoslovljenim“, kako vole ovdje reći. Iznenada, sve je dobro.“
Bonus video: Podcast Život na Srpskom Branimir Arsić
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare