Foto: diepresse.com

Roman "Gnev i tišina" Sandre Gugić 12. je na listi 17 naslova koje kritičari "Presea" preporučuju čitaocima kao najbolje objavljene knjige u Austriji u 2020. godini, a među njima su i prevod zapisa Ive Andrića pod naslovom "O nesanici" ili novi roman Jua Nesbea. Međutim, nagrađivana austrijska autorka srpskog porekla u Srbiji skoro je sasvim nepoznata.

„‘Jeste li Srbi ili Hrvati?’. Pre Titove smrti (1980) to u Jugoslaviji nije bilo suvislo pitanje. Ali tokom građanskog rata 1990-ih, to je odjednom problem. Sandra Gugić, rođena u Beču 1976. godine, napisala je ‘gastarbajterski roman’, koji precizno opisuje probleme dece emigranata. Kada se protagonistkinja romana isključi iz maničnih pokušaja svojih roditelja da se prilagode društvu u zemlji domaćina i priključi se pank sceni, njen brat, koga voli, kreće u potragu za njihovim korenima. Oboje se na različite načine nose sa odsustvom zavičaja. Autorka ‘Gneva i tišine’, spisateljica srpskog porekla, uspela je da stvori impresivan porodični roman o pogubljenosti i čežnjama dece doseljenika koji pleni do poslednje stranice“, piše o njenom romanu kritičar uticajnog bečkog dnevnika.

Knjiga „Gnev i tišina“ na 240 stranice, objavljena ove godine za izdavačku kuću „Hoffman i Campe“, drugi je roman Sandre Gugić. Njen debitantski roman, „Astronauti“, objavljen je 2015. godine u Mihnenu i za njega je osvojila nagradu „Rajnhard Prajsnic“, značajno priznanje za mlade autore sa nemačkog govornog područja. Pored romana, Sandra Gugić piše i poeziju, kratke priče, eseje, drame i radio drame, a autorka je i kratkog igranog filma „Ribe“ (2016).

Prikaz Sandrine knjige u dnevniku „Di prese“, Foto: diepresse.com

Emigrantsko iskustvo joj je, kako je izjavila, značajno i kao tema u književnom radu. Rođena je u Beču, a poslednjih nekoliko godina sa porodicom živi u Berlinu. Završila je gimnaziju u Švehatu u Donjoj Austriji, kao i modnu školu u Hecendorfu kod Beča. Radila je kostime za čuveni bečki Burgteatar, a režirala je i predstave nezavisnih trupa u tom gradu. Pored toga, svestrana umetnica radila je i kao grafički dizajner u reklamnim agencijama, studirala je kreativno pisanje na Akademiji primenjenih umetnosti, a potom se upisala i na sudije književnosti na Nemačkom institutu za književnost u Lajpcigu.

Tokom studija je dobijala i više stipendija, a prvom knjigom oglasila se po diplomiranju. Prvo pozorišnim komadima „Kašike“ (Spoons, 2010) i „Potpuno iskorišćavanje sveta“ (Die Totalvernutzung der Welt, 2012).

Knjiga pozorišnih eseja (2015) izašla joj je u Beču iste godine kad i roman „Astronauti“ u Minhenu, a prošle godine u Berlinu objavila je zbirku poezije „Protokol današnjice“ (Protokolle der Gegenvart). Njena poezija uvrštena je i u desetak antologija. Kratke priče, pesme i eseje objavljuje i u brojnoj periodici.

Sa druge strane, njene knjige nisu prevođene na jezik njenih roditelja, koji su se iz Požarevca početkom sedamdesetih godina preselili u Beč, niti su objavljivane u Srbiji.

Tri njene pesme, objavljene su u zborniku „Ovo nije dom“ (Bulevar, Novi Sad, 2018) sa podsnaslovom „pesnikinje u migraciji“, sa više desetina autorki „koje žive na prostoru bivše Jugoslavije, bilo da su se tuda selile ili ne, i one koje žive na nekim drugim prostorima“. „Veza među njima jeste zajednički jezik (ili jezici), ali i bilo koja veza koju same osećaju u odnosu na migraciju i bivše jugoslovenske prostore“, navele su priređivačice ovog zbornika, pesnikinje Jelena Anđelovska i Vitomirka Vita Trebovac.

Pesme Sandre Gugić i u tom zborniku objavljene su na nemačkom: „Vežbe opuštanja za revoluciju“ (Lockerungsübungen für die Revolution), „Transgresija“ (Transgression), „Rezidualna aktivnost” (Restativität).

Stupili smo u kontakt sa Sandrom Gugić i tokom sutrašnjeg dana na portalu Nova.rs možete pročitati njenu priču o tome šta su joj mladi čitaoci rekli o ratu u bivšoj Jugoslaviji, o tome kako se o tim ratovima danas govori u Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, o njenom odstastanju kao deteta gastarbajtera u ksenofobičnoj sredini, migrantima na zapadu i njihovoj književnosti, o usponu desnice u EU, kao i to šta misli o Handkeovim političkim uverenjima.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare