Goran Bogdan: Realno ih boli k..ac i za privredu i za ljude

– To stalno potenciranje tog vjekovnog problema Srbije i Hrvatske je nešto što meni strašno ide na živce i osjećam se glupo kad moram još i danas pričati o tome. Zato što intervjui koje dam dobijaju pohvale, pokude, pa i prijetnje u odnosu na moja razmišljanja o tome. Ma pusti me da mislim što ja hoću, ono odje.. od mene više, jer stvar je u tome da je svaki narod divan. Jer narod je zbroj ljudi, a ljudi su dobri. Imamo svoje muke i tu smo isti. Nema razlika u tom narodu toliko, što je opet nekima blasfemija. Čovjek je čovjek. Nije on ni Srbin, ni Hrvat - rekao je u Bogdan u intervjuu za novogodišnji broj “Danasa” odgovarajući na pitanje kako se Srbija i Hrvatska nose s pandemijom i sprovođenjem epidemioloških mera, kao i kako se narod ponaša.- I kako se nose. Nose se isto kako im prilike i okolina nalažu. Jebiga, neko ko je najamna sirotinja, radnička srednja klasa, neko ko radi pored peći, pa njemu je cijeli život pandemija situacija. I u Srbiji i u Hrvatskoj se gube te mjere. Jasno je, s jedne strane, one moraju biti stroge, ali kao neko ko se bavio makroekonomijom sam svjestan da se mora naći prava kombinacija, da se mora uštimati borba za zdravlje i održavanje privrede. S druge strane kad pogledaš obje države, one svojom korupcijom… Realno ih boli k..ac i za tu privredu i za te ljude. I to je isti odnos s tim mjerama prema ljudima. Ja ih vidim kao nešto rahitično, napamet… Čak ih vidim kao jeftino kupovanje političkih bodova. Kad čujem političara da o tome govori sa scene ja bih mu noge polomio jer osjetim da je to samo pozicioniranje njega samog. Da je tu brige za narod ne bi korupcija bila takva u zadnjih 30 godina. Tako da je borba s mjerama isti nastavak te sustavne nebrige za svoj narod - poručio je Bogdan.On se osvrnuo i na ulogu u seriji “Vreme zla“ koju po romanu Dobrice Ćosića režira Ivan Živković.- Što se tiče Dobrice Ćosića, ja uopće nisam razmišljao o osobenosti njega kao pisca niti sam se bavio njegovim političkim stavovima, nego sam se fokusirao na njegove romane, od "Korena“ preko "Vremena smrti“ do "Vremena zla“. Ono što me uvijek zanima, s te filozofske strane, jeste taj, barem sam ja sebi tako čitao Dragovića, monumentalan lik, vjernik ideologije. A to se kroz našu povjest često događa. Mali čovjek, u iluziji svoje bitnosti, toliko se može izgubit, pogriješit i promašiti život zbog tih vjerovanja, zbog tog žara… Pre neki dan sam baš razgovarao o tome, o izvoru zla i opravdanju i primetio da kad bismo sve opravdali na bilo koji način – pa gde bi nas to odvelo? Mi se u ovoj seriji bavimo razdobljem između dva svjetska rata, periodom koji je vezan za Mustafu Golubića i seriju „Senke nad Balkanom“, a ta povjest me zanima. Moj lik Bogdan Dragović veruje u komunizam, pa se onda u njega razočara. Komunizam je sam po sebi zanimljiv po tome kako se ljudi u njemu mijenjaju. Iščitavajući o tome bilo mi je zanimljivo što komunizam nije priznavao religiju, a tražio je od svojih članova da ga sljepo slede, negdje kao religiju. Primjetio sam da mali čovjek uvijek nešto treba - treba boga, treba partiju, treba nogometni klub… Ja se s tim ne slažem, nego samo zamjećujem. Valjda kad u nekim burnim, nesvjesnim vremenima živimo - to je vrijeme zla a ono ovdje dugo traje. Valjda ljudi, kad ih se gazi, kad ih muči nemanje posla, siromaštvo, nerazvijenost, onda, da bi nadahnjivali svoj duh, odlaze u fanatizam. S jedne strane mogu čak i razumjeti neka zla koja se događaju i zato me taj Bogdan Dragović jako zanima - istakao je  glumac.https://www.youtube.com/watch?v=2K8SNg8hs0w