Bilo je žestoko iznenađenje to što se moj roman našao u takvom okružju, sa svim tim imenima i imenima ranijih dobitnika, kaže Darko Cvijetić, autor knjige “Što na podu spavaš”, jedan od sedmorice finalista izbora za Ninovu nagradu.
Pesnik, prozni pisac i reditelj iz Prijedora objavio je do sada 13 knjiga, a među njima i dva romana. Prvi je „Šindlerov lift“ (2018), za koji su mu stigli svojevremeno i predtužbeni zahtev istoimene kompanije, ali i nagrade „Kočićevo pero“ u Banjaluci i „Fric“ u Zagrebu, a Kokan Mladenović po njoj režira predstavu u Sarajevu. Drugi je „Što na podu spavaš“ (Književna radionica Rašić), sa kojim je autor dospeo u najuži izbor za Ninovu nagradu za najbolji roman objavljen 2020. godine. Prva Cvijetićeva reakcija na vest da je u finalu za ovo književno priznanje bila je šok.
– Šok je možda teška riječ, ali jeste bilo žestoko iznenađenje to da se moj roman našao u takvom okružju, sa svim tim imenima i imenima ranijih dobitnika Ninove nagrade. Dve noći se nakon toga pokušavam sastaviti sa snom. Tim pre mi sve to znači jer dešava sa romanom u kom sam literarizirao duboko ličnu priču, priču svoje porodice – kaže Darko Cvijetić.
Članovi jedne sasvim obične porodice, iznenada uvučeni u rat u Bosni i Hercegovini, u središtu su ovog romana pisanog ogoljenim i konciznim rečenicama, ali punim poetskog naboja.
– U „Što na podu spavaš“, nakon „Šindlerovog lifta“, kao da kameru sužavamo na jednu porodicu. Mogla je to biti bilo koja porodica, ali svoju najbolje poznajem. Tu je sudbina mog brata koji je kao mladić od 18 i po godina bio zarobljen u kasarni „Viktor Bubanj“ u Sarajevu, bio je još dijete, i iz svega toga izašao je duboko traumatiziran. I on, i sva ta silna djeca poput njega, našli su se odjednom između dvije vatre, a da nisu prošli ni osnovnu obuku, nisu znali ni pucati. Tako je bilo i u Sarajevu, i u Varaždinu, i u Bjelovaru… Kao što je „Šindlerov lift“ doticao tabue, tako i ovaj roman dotiče tabu o Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, ja je u romanu zovem Jugoslovenskom, i tu ulazim u fikcionalizaciju njegove priče. Moj brat jeste doista sada u Americi, sanirao je teške posledice traumi koje je kao mladić proživeo u četiri godine rata. Suština priče su ta djeca i povijest moje porodice, mog oca koji je izgubio pola porodice u Jasenovcu, a sve se to potom prenijelo na drugu generaciju. Svakih 50 godina mora se to pojaviti ovdje. Evo, 30 godina je prošlo od rata u Bosni, a ne znam da je ijedan bitan ožiljak zarastao – navodi autor romana.
Pored Cvijetićevog romana, u najužem izboru za Ninovu nagradu ove godine su i dvojica ranijih dobitnika ovog priznanja, Vladan Matijević sa „Slobom govora“ i Svetislav Basara sa „Kontraendorfinom“, kao i Savo Stijepović sa romanom „Prekrasne ruševine“, Bojan Savić Ostojić sa knjigom „Ništa nije ničije“ i Ognjen Spahić, autor „Pod oba Sunca“.
– Od romana koji su u finalu čitao sam samo Basarin „Kontraendorfin“, našao sam ga u Prijedoru na štandu kod jednog prijatelja. Sama činjenica da je moj roman došao „rame uz rame“ sa tim romanom već mi je velika. Ući u finale izbora za Ninovu nagradu je već istorijska stvar – kaže Cvijetić.
Oko Ninove nagrade povremeno se podigne velika prašina, a o mogućim dobitnicima se spekuliše praktično od kada bude objavljen širi izbor. Manja grupa pisaca odlučila je da ne konkuriše svojim romanima, a sa druge strane, u redakciju NIN-a ove godine stiglo je rekordnih 212 knjiga. Kako na to gleda finalista izbora?
– To je legitimno, svako ima prava da odlučuje o sudbini onoga što je napisao i bira put kojim će ići. Sa druge strane, i žiri je legitiman, a na njegovu se odluku ne utiče. Svi su tu u pravu. Spominje se i to što nema autorki u finalu izbora za Ninovu nagradu ove godine, ali vjerujem da je žiri odlučivao vodeći se kvalitetom napisanog. Takvi izbori moraju biti lišeni dženderskog ili nacionalnog okvira, a to Ninov žiri radi i to je sjajno. Oko Ninove nagrade će uvijek biti polemika, jer je ona toliko velika – i automehaničari u Prijedoru, na primer, znaju za nju – pa će, ko god bio u žiriju i koji god roman bude izabran, biti i polemika. Ne znam nijednu književnu nagradu u regionu koja može da joj parira po skretanju pažnje javnosti, a sama činjenica da ona pobuđuje toliko uzbuđenje beskrajno je važna u ovom antiumjetničkom vremenu. To je po književnost odlično – zaključuje Cvijetić.
Odluka žirija o laureatu 67. Ninove nagrade za roman godine biće saopštena u ponedeljak.
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare