Profesor Zoran Radovanović, epidemiolog
Zoran Radovanović Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Pandemija kovida 19 nas je duboko pogodila. Nije u pitanju samo 12.800 umrlih (ako smo dovoljno naivni da verujemo zvaničnoj propagandi), odnosno skoro četvorostruko više ljudi (ako smo zadržali zdrav razum) preminulih bilo od kovida, bilo zbog njega. Posledice su duboke u svim sferama života, a jedan od mnogih primera je posustala vakcinacija protiv zaraznih bolesti, posebno protiv malih boginja, rubeole i zaušaka (MMR vakcina).

U pogledu MMR vakcinacije, nismo zakazali samo mi, već i zemlje koje su po riziku umiranja od kovida 19 bile na nivou svetskog proseka, što znači da su beležile od pet do šest puta manju stopu umiranja od nas. Jednostavno, svuda su snage i sredstva bili usmereni borbi protiv pandemije, pa su, uz ostalo, trpeli i programi vakcinacije. Tako je ugrožen plan da se do 2020. male boginje eliminišu u pet od šest regiona Svetske zdravstvene organizacije, dakle svuda osim u jugoistočnoj Aziji.

I sam taj plan bio je izraz civilizacijskog poraza savremenog društva, jer su davno stvoreni uslovi da se male boginje i rubeola iskorene u globalnim razmerama, a prestankom njihovog postojanja nestala bi i potreba za vakcinacijom. Novi svet (Severna i Latinska Amerika) uspeo je da se privremeno oslobodi malih boginja još 2002. godine, pa je trebalo da ga slede Evropa i ostali regioni.

Sve je nagoveštavalo brz uspeh. Postoje kredibilne procene da je u prvih 15 godina ovog milenijuma samo zahvaljujući većem obuhvatu MMR vakcinom spaseno preko 20 miliona života, što je jedan od najblistavijih preventivnih podviga u savremenom svetu.

Uporedo se, nažalost, širila vest o navodnoj povezanosti MMR vakcine sa autizmom. Dezinformacija je potekla od dokazanog prevaranta, koji je morao da pobegne iz rodne Engleske: Pruženi su neoborivi dokazi o besmislenosti te tvrdnje, ali je ona opstala.

Zahvaljujući njenim pobornicima u Srbiji, kojima nikakvi argumenti ne pomažu, pa ostaje sumnja u njihove stvarne namere, obuhvat ovom vakcinom je vremenom opadao. Bilo je u ovom veku godina kada smo beležili po jednog (2009, 2013) ili dvoje obolelih (2006, 2008), ali i kada su brojevi prijavljenih bolesnika mereni stotinama (2007, 2011, 2015, 2017) ili hiljadama (2018). Epidemijski talas pre četiri godine ostavio je za sobom 15 mrtvih. Interesantno je da protivnici vakcinacije, koji su svojim neistinama doprineli takvom ishodu, nisu pokazivali nikakvu grižu savesti. Bez empatije i sa začuđujućim odsustvom odgovornosti, oni nastavljaju svoj štetočinski posao.

Izveštaji o obuhvatu MMR vakcinacijom u Srbiji postaju alarmantni. Kazna ne mora uskoro da usledi, ali ona je neizbežna. Za pojavu epidemije potrebna su dva činioca: a) zapaljivi materijal (čitaj: nevakcinisana deca), i b) varnica koja će pasti na pogodno tlo (izvor zaraze dospeo baš u populaciju sa mnogo osetljivih osoba).

Na zdravstvenoj službi je da učini sve na povećanju obuhvata vakcinacijom, ali bi i vlasti mogle da se zainteresuju za decu sa fiktivnim potvrdama o vakcinaciji. Ne moraju da među njima dokazuju odsustvo antitela, već samo da sa društvenih mreža pokupe hvalisave preporuke i savete majki kako da se do potvrde dođe bez bodenja deteta.

BONUS VIDEO: Kraj druge godine pod koronom – gosti Verica Ilić i Zoran Radovanović

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare