Pitanje je: ima li i jedne stvari koju američki građani vide isto i oko koje se mogu složiti?
Odgovor je: nema.
Čak se ni novi nevidljivi neprijatelj koji naoko svima prijeti jednako (a zapravo samo produbljuje već postojeće, očito nepremostive, razlike) nije pokazao kao razlog za “bratstvo i jedinstvo” među američkim građanima nego je još ozbiljnije produbio razlike u doživljavanju stvarnosti. Jer se sa ovim predsjednikom pokazalo da je takozvana stvarnost samo lakmus papir za otkrivanje prave unutrašnje boje svakog građanina. A boje su ovdje samo dvije: crvena i plava.
Crveni žele otvaranje zemlje, ponovno vraćanje biznisu, kraj svih mjera predostrožnosti. Oni protestiraju na skupovima na kojima se ne poštuje pravilo o socijalnom distanciranju. Oni smatraju da su sva ta pravila ionako samo podmukla igra Plavih s ciljem da unište ekonomiju kojom se diči Predsjednik i tako mu oduzmu šansu za ponovnu pobjedu u novembru. Jedan od Crvenih je nedavno na televiziji predložio da se stari ljudi dobrovoljno žrtvuju za mlade i da im svojom smrću osiguraju vedru financijsku budućnost. Crveni vole teorije konspiracije: od svih njih je najzabavnija ona o Džordžu Sorošu koji, baš kao Volter Vajt (Walter White), u svojem podzemnom bunkeru miješa opaku vještičju kašu, majku svih najopasnijih virusa na planeti. Crveni (u ovom slučaju Narandžasti) predsjednik svakodnevno na televiziji promovira netestirani lijek protiv malarije.
Kad se glavni stručnjak, liječnik epidemolog, neki dan usudio usprotiviti, bio je odmah smijenjen a Predsjednik je izjavio kako tog čovjeka ne zna niti ga je ikada sreo – čovjek je, usput, bio glavni ekspert za imunologiju i pandemije i u ovoj administraciji je bio zadužen ni manje ni više nego za pronalaženje cjepiva protiv korone. Sve su to stare priče: svaki, baš svaki zaposlenik ove vlade koji se na bilo koji način suprotstavio Predsjedniku, bio je odmah i bez oklijevanja smijenjen. Ovaj najnoviji, izvjesni Rik Brajt (Rick Bright), odlučio se boriti nakon što je otpušten, za razliku od većine koja naprosto tiho nestane. Dr Brajt je danas objavio da je vlada, iz budžeta određenog za borbu protiv pandemije, dodijelila 21 milion dolara malom laboratoriju u Floridi za proučavanje tog “čudotvornog lijeka”, kako ga uporno predstavlja Tramp, a čije smo ime tako bili prisiljeni naučiti: lijek se zove hidroksiklorokvin i pokazalo se da su pacijenti koji su ga dobivali kao tretman protiv korone umirali 2 i pol puta više od onih koji lijek nisu dobili. Ali, kad su činjenice bile važne ovoj vladajućoj družini? Crveni su ionako u ratu s naukom, s činjenicama, s istinom.
A Plavi? Bajden se javlja iz svog podruma. Berni je nestao. Većina i dalje ne može i neće progutati jednu od njegovih glavnih ideja, onu o potrebi za besplatnim zdravstevnim osiguranjem za sve stanovnike Amerike, čak ni sada kad se jasno pokazuje da je upravo to jedino rješenje u situaciji kao što je ova. U ovom času 44 miliona Amerikanaca nije osigurano što znači da ti ljudi nemaju pristupa sistemu, pa dakle ni testiranju, pa da, dakle, samo njihovo postojanje ruši svaku šansu za ozbiljno rješavanje ove krize. Obamina reforma iz 2010. je uspjela smanjiti taj broj sa 50 milijuna, koliko ih je bilo kad je Obama postao predsjednik, na “samo” 27 milijuna. Ali je Crveno – Narandžasti Predsjednik od prvog dana svoje vlasti činio sve kako bi ta brojka opet narasla. Kao i u svemu drugome, uspio je. Sve što je Obama, uz stalno sabotiranje Crvenih, teškom mukom uspio postići, to je ovaj novi rasturio i uništio. Ali ljudima je, izgleda, važnije da ne budu proglašeni socijalistima nego da prežive. I tko smo mi da propitujemo izbore i vrijednosti svojih sugrađana?
Crveni su vani, na ulicama, bez maski, sa natpisima: “Don’t Tread On Me” tj. “Ne gazi po meni.” Tko gazi koga, zapitat će se možda čitalac. U interpretaciji Crvenih ti koji navodno gaze su uvijek Plavi. Tramp je neki dan tvitom pozvao svoje glasače da “oslobode” države u kojima su guverneri Demokrati i da tako vježbaju svoje pravo na posjedovanje oružja, zagarantirano Drugim amandmanom američkog ustava.)
Crveni izlaze van u hordama, opsjedaju plaže i navodno se bore za slobodu.
Plavi sjede kod kuće i gledaju Netflix. Oni su, navodno, za diktaturu.
I, u času kad zaključim da više ništa ne razumijem a i da me više ni ne zanima da razumijem, na glavu mi padne nova cigla: Tramp je neki dan preporučio dva nova lijeka protiv korone. To su, na nasu sreću, svima dostupna sredstva za čišćenje:
1. Dobri stari izbjeljivač (ovdje Clorox, na Balkanu Varikina) koji je, kako sam sada nehotice naučila, u “normalnim” vremenima prvi na listi uzroka smrti trovanjem u Americi (mnogi su ga, čitam, potiho i u sitnim dozama, godinama dodavali u piće svom bračnom drugu koji bi potom umro a da uzrok nikada ne bi bio otkriven!)
2. Sunce, tj. UV zrake.
U članku Aleksandre Petri (Washington Post, 25. 4. 2020) čitam komentar na ovo novo ali uobičajeno ludilo i ovu molbu građanima Amerike:
“Molim vas nemojte lijevati izbjeljivač u svoje grlo! Molim vas! To bi trebalo biti očito svakome tko je ikada samo bacio oko na uputu o korištenju na boci. Tamo piše: Nije za piće – ovo je OTROV! Znam da je kontraintuitivno, ali ako vam je dat izbor da slušate plastičnu bocu ili predsjednika Sjedinjinih država Amerike, ja vas molim: slušajte plastičnu bocu.”
Što se tiče UV zraka, još nije jasno što je prezident mislio (ako je ista mislio) kad je to rekao. Savjet mnogih je: nemojte još neko vrijeme gurati u sebe bilo kakve izvore svjetla dok se ne ustanovi na kakvo je svjetlo president mislio i koje su moguće tehnike unošenja svjetla u tijelo. (Ne šalim se.) Ali, za svaki slučaj, slobodoumni Crveni su već prže na plažama po Floridi, s ispruženim srednjim prstom svima opreznima i poslusnima. Onima protiv slobode i za diktaturu. Nama?
Ne, ništa više ne razumijem.
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare