Oglas

Luna Lu
Foto: Marko Krunić/Promo
Foto: Marko Krunić/Promo

Piše Luna Lu: Drvoubice

08. mar. 2020. 10:51
>
08. mar. 2020. 14:40

Sve u svemu

Oglas

Zločin je izvršen rano ujutru.Iz sna me je probudio zloslutan zvuk i obris čoveka na prozoru.Najmanje očekuješ, kada živiš na drugom spratu, da ti na prozoru stoji radnik sa motornom testerom.Bukvalno, kao u horor filmu.Izbezumila sam se i u sekundi shvatila da je drvo ubijeno.Januar 2020. trajao je kao čitava godina - otegao se u nedogled.Australija je gorela.Tramp je uklonio Generala, a da nije jasno, da li uopšte razlikuje Irak i Iran.Izbila je epidemija koronavirusa, a sa njom se razbuktalo pitanje rasizma.Da li su Kinezi i Italijani koji kašlju razlog da se pređe ulica bilo gde na ovoj ranjenoj planeti?I, tako je prošao februar, a da nismo ni malo predahnuli od dramatičnih zapleta kojih je koliko nećeš.I ušli smo u mart, a desio se jedan događaj koji me je baš temeljno izmestio iz ravnoteže.Još uvek sam pod utiskom i uznemirena i besna i to zbog osećaja nemoći.Naime, ubili su mi drvo pod prozorom.Krošnja raskošnog duda - bila je glavni razlog zašto sam rentirala Zamak.Rađalo je to plemenito drvo prskave dudinje koje leče anemiju i tokom maja pucaju pod štiklama.Po mirisu moćnog pokislog duda nepogrešivo znaš da je iza ćoška - leto.Zločin je izvršen rano ujutru.Iz sna me je probudio zloslutan zvuk i obris čoveka na prozoru.Najmanje očekuješ, kada živiš na drugom spratu, da ti na prozoru stoji radnik sa motornom testerom.Bukvalno, kao u horor filmu.Izbezumila sam se i u sekundi shvatila da je drvo ubijeno.Moja krošnja koja me je čuvala i štitila - nestala je.Bez nje, osetila sam se jadno, ogoljeno i opustošeno.A kada je krenulo da prži zubato martovsko sunce - shvatila sam da ću prvi put za dve godine morati da palim klimu.Nikada za njom nije bilo potrebe - krošnja je bila najluksuznija hladovina, zelena odaja - maksimum zlatnih zvezdica - DeLux.Urlala sam kao ludača da su besprizorne ubice, i da je drvo zdravo i da rađa.Čak sam i sočno psovala, a to baš izbegavam.I dalje me intenzitet te iracionalne i nepromišljene odluke izluđuje.Odrastala sam na Dorćolu sa divljim vrtom u dvorištu.Bila je tu lipa, visoka šest spratova, i jorgovan i divlja smokva..I sve ti drvo šapne, važno je da ga pažljivo posmatraš  i da mu se raduješ i kažeš hvala.Dok se spremem za traženja stanova sa krošnjom - gđa Lj. sa trećeg i ja smo rekonstruisale kako je organizovan taj zločin jer je dud jedini stradao u ulici drvoreda.Glavna osumnjičena je nova stanarka zgrade do.Neka "važna" u matriksu "vrha" koja žudi da joj se vidi terasa u koju je mnogo "investirala" i da joj se vide skupe draperije.Drvo je zaklanjalo vidik, a i dudinje "flekaju" asfalt te je povukla veze.Pride, drvo je podseća na zavičaj i hoće žena da živi u betonu kada je već u gradu uspela.Poruka je ako hoćeš zelenilo - gaji sobno bilje.Nikada nije zgodan trenutak za agoniju traženja nove adrese u paralelnom univerzumu tržišta stanova za rentu, ali teško je živeti u komšiluku onih koji su spremni da ubiju drvo.Isti su kao i oni koji bacaju otrove po parku.Mnogi ljudi svoje traume ne leče i iživljavaju se nad zajednicom.Čini se da je vreme da se pri, nekada, mesnim zajednicama organizuju grupne terapije, anonimne ili ne, za lečenje trauma.I "anger management" programi su dobrodošli.Sve u svemu - težak je put do isceljenja.Za početak je važno konstatovati da imamo ozbiljan problem - ego tripova je čini se previše po kvadratnom metru.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare