Foto:AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia; Aleksandra Petrović/Nova.rs; Filip Krainčanić/Nova.rs; Milos Miskov / AFP / Profimedia;

Ne razumem šta je predsednik Aleksandar Vučić hteo da kaže kada je uporedio izveštavanje RTS sa protesta „Srbija protiv nasilja“ sa izveštavanjem državnih medija u Severnoj Koreji.

Izgleda da je i Vučić svestan da se njegova moć gasi pa je pobrkao lončiće pod pritiskom serije događaja koji mu ne idu u prilog.

„Zamislite zahtev – hoću da uđem u RTS da se obratim samo jednom – a oni ih pet puta uključuju tokom Dnevnika. To ima još samo u Severnoj Koreji da im se pet puta uključuju na protest, u državnom mediju, uz sve poštovanje prema Severnoj Koreji“, kazao je predsednik.

Predsednik koga je teško uhvatiti u istini još jednom je odvalio glupost, jer teško da bi u pomenutoj zemlji, državi sa najčvršćom komunističkom diktaturom, državna televizija prenosila aktivnosti protivnika režima, kojih tamo i nema. Zbog postupaka koji bi ličili na kritiku vođe tamo lete glave ili ne gine teška robija uz težački društveno koristan rad u logorima gde obitavaju politički zatvorenici.

Predsednik sa javnog servisa svako malo šalje tobože neke važne poruke, a ta televizija prenosi i ceo njegov govor sa mitinga. I koliko je još bilo Vučićevih stranačkih govorancija koje je RTS pomno beležio i prenosio omogućavajući prvom čoveku države da u partijske svrhe zloupotrebi funkciju predsednika svih građana.

RTS je prethodnih dana i nedelja ignorisao protest ogorčenih građana koji im se dešavao praktično pod prozorom.

Pre bi takvo ponašanje, odnosno ignorisanje desetina hiljada ljudi okupljenih praktično pred redakcijom, moglo da se uporedi sa Severnom Korejom.

To što se desilo u subotu, da RTS konačno primeti protest, reke ljudi koje se kreću ulicama Beograda i skandiraju „Vučiću odlazi“, jedna je od pobeda građana i opozicije koja zakazuje ove proteste.

#blockquote_1

Rukovodstvo RTS, kao uostalom i dobar deo bitnih šrafova mehanizma režima, shvatilo je da dolazi vreme promena.

More se previše uzburkalo, voda je počela da probija kroz trup broda koji je pretovaren.

Kargo koji preti da potopi plovilo koje se kormilarima činilo nepotopivim sačinjen je od mnoštva afera, pljački, a tek kad se vidi spisak putnika, nameće se nepogrešiv zaključak – ovaj brod će još neko vreme da se održava na površini, ali definitivno tone na dno.

Shvatila je to nekolicina putnika koja već neko vreme traži pojas za spasavanje. Svakim danom sve ih je više. Odbijaju poslušnost, ne žele da ih vodaju po mitinzima, izlaze iz stranke, kritikuju vođu, iznose prljave partijske tajne, razgovaraju sa opozicijom, dolaze na proteste…

Od subote ni Vučić više nije lider SNS. On će biti lider Narodnog pokreta za državu, a SNS će biti članica tog pokreta. Opet će Vučić da bude šef predsedniku naprednjaka Milošu Vučeviću kao što je i dosad bio, ali sam otklon koji je i dojučerašnji lider SNS morao da napravi od te stranke dovoljno govori o njenom imidžu koji je stekla u godinama apsolutne vlasti. Ne, Vučić ne radi to da bi bio predsednik svih građana, već da bi napravio distancu od društva kompromitovanih, pohlepnih, bahatih koji ga sve ove godine održavaju na vlasti.

Dobro se videlo da je zrelo vreme za bežaniju sa lađe koja tone i onog dana na debaklu naprednjačkog kontramitinga kada je Vučić naredio da se u Beograd, kao izraz podrške njegovoj politici, dovedu desetine hiljada ljudi. Onda, kada jedan dobar deo tih ljudi nije ni sačekao njegov govor nego onako pokisli i umorni od celodnevnog putovanja i tumaranja Beogradom kad je vođa počeo da mitinguje okrenuli su leđa i pošli ka svojim autobusima.

Prethodno su se na zborno mesto sjatili i oni čija penzija je 15.000 dinara i kojima honorar od 2.000 za statiranje i aplaudiranje kralju Ibiju rešava neke egzistencijalne stvari kao što su kupovine lekova i namirnica i oni koji nose obuću od 700 evra (poput Tanje Popović, pomoćnice ministra Vesića) ili voze automobile od 300.000 evra (čime može da se podiči kum predsednika Nikola Petrović) kojima dolazak na kontramiting predstavlja partijsku obavezu koja im omogućava da žive na visokoj nozi. I taj teret prebogatih i bahatih opterećuje naprednjački brod.

Na kraju, predsednik se i na Kosovu olupao. Dao je sve što se moglo dati uz neizostavno „ništa nisam potpisao“ i toliko je kompromitovao svoju poziciju nacionalno osvešćenog patriote da će mu biti teško da ubedi ljude da nije znao za scenario sa severa Kosova.

Ispalo je da je Vučić doveo na svoj miting Srbe s Kosova, Kurti je to iskoristio da upadne u opštine na severu i pritom je tukao ove koji su ostali i nisu pošli u Beograd, a predsednik Srbije mu je uredno platio za prevoz koji su omogućile transportne kompanije kosovskih Albanaca.

Prethodno je Vučić te iste Srbe povukao iz vlasti iz sve četiri opštine na severu Kosova, te im zabranio da učestvuju na izborima na kojima su redovno učestvovali i pobeđivali i tako omogućio nadmoćnu pobedu Kurtijevih kandidata.

Vučić sada samo može da kupuje vreme i pokušava da ugasi proteste. Moć mu je ozbiljno narušena, a zapadni partneri uviđaju da on više nije faktor mira i stabilnosti. Opozicija je sada na potezu.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare