Biljana Willimon
Biljana Willimon. Foto: Emil Čonkić

Književnica, novinarka i slikarka progovorila o najtežim trenucima u životu.

Biljanin novi roman govori o njenoj ljubavi sa francuskim piscem Frederikom Begbedeom. U knjizi, on je od nje mlađi 15 godina, ali ona otkriva da mlađe muškarce voli samo u romanima.

PROČITAJTE JOŠ

„Mlađe muškarce volim samo u romanima. Privatno volim starije. Ali ima problem, u mojim godinama stariji od mene imaju po 100“, rekla je Biljana za „Gloriju“.

Umetnica puni 71 godinu, a iza sebe ima život pun padova i uspona. Njen ujak bio je direktor Avala filma, Ratko Dražević, a zahvaljujući njemu dospela je u krugove poznatih umetnika.

Svoju karijeru započela je na TV Beograd, a preko četri decenije se bavi slikarstvom. Ćerku Aleksandru dobila je 1979. godine, koja danas ima dve ćerke. Njih dve su počele da grade pravi roditeljski odnos kada je Aleksandra postala majka.

„Mislim da sam se sa ćerkom najbolje skapirala onda kada je ona počela da živi sa dečkom i dobila prvo dete. Rekla mi je da sam postala dobra mama onda kada me je videla kako se podnosim prema unuci. Vrlo sam pazila da ne budem nalik babi koja se manično baca na unuke. U odnosu sa ćerkom, nisam glumila neku mamu koja zapravo nisam. Ponašala sam se u skladu sa sobom, a tako je i sad. Ja ne glumim babu. Mogu da pomognem tako što ću da uradim nešto umesto nje, a sa malom decom gotovo da nemam kontakt. Kada porastu dovoljno da mogu da ih vodim u šetnju i druženje, e tada su super“, rekla je Biljana svojevremeno za medije.

Iza sebe ima dve benigne i dve maligne operacije, ali ovo nije najteža stvar koja ju je pogodila. Naime, njen brat Zoran preminuo je usled konzumiranja narkotika.

„Najteža stvar koja mi se desila jeste smrt mog dve godine mlađeg brata, imala sam 35 godina. Tada sam odlazila u Institut za mentalno zdravlje u Palmotićevoj, četiri-pet godina sam razgovarala sa psihijatrom Zorkom Lopičić. Ona je bila posvećena tome da pronade način da mi pomogne jer nisam umela da se rastanem ni od živih ni od mrtvih. To je bio moj glavni problem, plus griža savesti ‘koliko sam pomogla nekom, koliko nisam’. To je bilo posle Zoranove smrti. Dok je on bio živ, nisam bila svesna da tako nešto može da se desi. Sve misliš da će to proći dok gledaš čoveka kako se drogira. To je tada, osamdesetih, bila dosta retka pojava. Izgledalo je kao da gledam neki fim, odbijala sam da priznam sebi da to može da dovede do tragičnog ishoda. Sećam se da mi je mama jednom rekla da je bila kod psihijatra, da je pričala o njemu i da joj je psihijatar rekao da narkoman povlači sa sobom celu porodicu i da ona treba da izabere između njega i nas. Tada mi je rekla da je odlučila da otpiše brata i da se bori za drugi deo porodice. To mi nije dopiralo do svesti, zvučalo mi je strašno, okrutno. A onog trenutka kada je on umro zaista sam propala. Više nisam imala svest o tome ko sam, šta sam, u tom trenutku nisam imala nikakvih želja niti planova. Nisam umela da se snađem i onda su ti razgovori sa psihijatrom postali ono što mi je obeležilo ne samo te godine već i sve buduće“, ispričala je Biljana u intervjuu za magazin „Gloria“.

Slobodan umetnički duh pokazala je i kada se slikala naga u periodu kada se na to malo žena odlučivalo.

„Stojim iza svega što sam uradila jer sam sve učinila u trenucima kada je to bilo potrebno. Tako se radi zbog onih kojima je to glavni izvor zabave. Meni zaista niko posle tih fotki na kojima sam gola ništa ružno nije rekao. Žene su mi čestitale.Znam da su mnoge htele tako nešto da učine, ali nisu smele. U to vreme kada sam se tako fotografisala, mnogi su meotpisali kao slikara. Trebalo je da napunim sto godina da bi me ljudi ponovo videli kao slikarku, a danas me opet gledaju tako“ rekla je ranije za medije.

BONUS VIDEO: Top 5 odvala voditeljki

Pratite portal Nova.rs i na društvenim mrežama InstagramFejsbuk Tviter.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare