Putin je, prema navodima, zatražio potpunu kontrolu nad industrijskim regionom, ali je Kijev čvrsto protiv ustupanja bilo koje teritorije.
Na samitu na Aljasci prošle nedelje, Vladimir Putin je postavio kao glavni uslov za okončanje rata – potpunu kontrolu nad Donbasom, industrijskim srcem Ukrajine na istoku.
Prema izvorima upoznatim s pregovorima, ruski lider je zahtevao povlačenje ukrajinskih snaga iz Donjecka i Luganska, dve oblasti koje čine Donbas, u zamenu za zamrzavanje sukoba na ostatku linije fronta.
Volodimir Zelenski dosledno odbija da preda bilo koji deo teritorije pod kontrolom Kijeva, čime Donbas postaje jedna od ključnih podela u mirovnim pregovorima. Ideja je duboko nepopularna i u Ukrajini – oko 75% građana protivi se formalnom ustupanju bilo koje zemlje Rusiji, prema anketi Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju.
Putinove ambicije da ovlada regionom sežu još u 2014. godinu, kada je Moskva naoružala i finansirala proruske separatiste i tajno slala vojnike preko granice. Ta kampanja kulminirala je punom invazijom 2022. godine, kada su ruske snage zauzele veći deo regiona.
Danas Rusija kontroliše oko 46.570 kvadratnih kilometara (približno 88%) Donbasa, uključujući celu oblast Luganska i oko tri četvrtine Donjecka.
Ukrajina i dalje brani nekoliko ključnih gradova i utvrđenih položaja u Donjeckoj oblasti, po cenu desetina hiljada života. Više od 250.000 civila i dalje živi na teritoriji Donbasa pod kontrolom Ukrajine.

Skraćeno od „Donjecki basen“, Donbas je industrijsko središte istočne Ukrajine bogato ugljem i teškom industrijom. Tokom sovjetske industrijalizacije region je postao motor SSSR-a, a veliki talasi ruske migracije oblikovali su njegov demografski i kulturni profil.
Politički, Donbas se često oslanjao na proruske opcije: svrgnuti predsednik Viktor Janukovič, saveznik Kremlja, rođen je u Donjecku i tu je imao političku bazu. Nakon njegovog svrgavanja 2014. godine, Moskva je anektirala Krim, a nemiri su se proširili istočnom Ukrajinom. Naoružane grupe koje je podržavala Rusija proglasile su „narodne republike“ u Donjecku i Lugansku.
Rat separatista podstakao je ogorčenje prema Moskvi u delovima Donbasa pod kontrolom Ukrajine. Na predsedničkim izborima 2019. godine, birači iz regiona velikom većinom podržali su Zelenskog, koji je obećavao kraj sukoba, ali bez odricanja od ukrajinskog suvereniteta.
Od početka invazije 2022, Putin je zaštitu stanovnika Donbasa postavio kao glavno opravdanje za „specijalnu vojnu operaciju“. Tvrdio je da su „narodne republike“ zatražile pomoć od Moskve i ponavljao neutemeljene tvrdnje da ruskojezično stanovništvo trpi „genocid“ od strane Kijeva.
U stvarnosti, Donbas je poslužio kao izgovor: ruske snage su već u prvim satima napredovale daleko izvan regiona, prema Kijevu, s ciljem svrgavanja ukrajinske vlade i zauzimanja cele zemlje.
Godinama je ruska državna propaganda pokušavala da probudi simpatije prema Donbasu, prikazujući Ukrajinu kao državu koja diskriminiše ruskojezično stanovništvo. Međutim, region nikada nije imao duboko emotivno značenje za većinu građana Rusije – za razliku od Krima, koji je nosio istorijsku i simboličku težinu.
Uoči pune invazije, nezavisne ankete pokazivale su da svega četvrtina Rusa podržava ideju o priključenju Donjecka i Luganska Rusiji. Posle invazije, narativ se promenio: većina sada podržava Putinovu politiku „zaštite stanovništva Donbasa“ i aneksiju teritorija.
Putin je, prema navodima, Donaldu Trampu na Aljasci rekao da bi, u zamenu za Donjeck i Lugansk, zaustavio dalja napredovanja i zamrznuo front u oblastima Hersona i Zaporožja, gde ruske snage već drže značajne teritorije.

Javno, Putin ponavlja da Rusija traži punu kontrolu nad četiri oblasti koje je proglasila anektiranim 2022. godine – Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporožje. Pominjao je i stvaranje „buffer zona“ unutar Harkovske, Sumske i Černigovske oblasti u Ukrajini.
„Putin deluje oportunistički; kada je pokrenuo invaziju nije imao jasno određene teritorijalne ciljeve,“ izjavio je bivši visoki zvaničnik Kremlja. „Njegov apetit raste kad oseti uspeh.“
Vojni analitičari ipak sumnjaju da Rusija ima ekonomsku ili vojnu snagu da ide mnogo dalje od Donbasa i procenjuju da bi sukob mogao da preraste u dugotrajan rat iscrpljivanja.
Ukrajina upozorava da bi predaja Donbasa, sa gradovima poput Slovjanska i Kramatorska, omogućila Rusiji odskočnu dasku za dublje prodore u centralnu Ukrajinu.