0
Nakon što je proteklih dana društvenim mrežama kružio mim o prosječnom Srbinu, koji dosta slikovito opisuje njegov profil, evo kako bi ispali prosječni Crnogorac ili Građanin, ispisani po istoj metodologiji.
PROSEČAN SRBIN
1980 – plakao za Titom.
1989 – bio na Gazimestanu, gledao u Slobu kao u Boga, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
1990/1991 – počeo da slavi slavu, zamrzeo komuniste, učlanio se u SPO, Vukovu sliku metnuo pored ikone, mlatio se sa policijom 9. marta.
1992/1994 – švercovao benzin i devize, napustio Vuka, glasao za radikale.
1996/1997 – to milicijo, udri studentska govna, tuđ lebac jedu a moj svet hoće da menjaju.
1999 – učlanio se u Otpor.
5. oktobra 2000 – upao u Skupštinu, ukrao fotelju.
2002/2006 – svaki dan gledao Miloševića u Hagu (ovo je Srbin, bajo, ovako se brani Srbija).
2008 – glasao za Tadića (ne što je naš nego baš lep čovek, i zna lepo da govori, ko bistar potok).
2012 – glasao za Tomu Nikolića (konačno naš čovek na čelu Srbije, domaćin Šumadinac).
2014/2015 – išao na skupove opozicije, drao se Vučiću pederu, jednom razbio izlog pa ga privodili.
2017 – učlanio se u SNS, glasao za AV (ovo ti je, bajo, moj čovek, ovaj će da nas dovede u red).
PROSJEČAN CRNOGORAC
1980 – lelekao za Titom (lele i lele, za dom iskopani).
1989 – bio na Gazimestanu, gledao u Sloba kao u Boga, a u Mila i Momira kao u anđele. U džemperu.
1990/1991 – počeo da slavi slavu i ljubi popove i topove. Na komodu, pored ikone, stavio Slobovu sliku. Raskinuo sa Slovencima i Hrvatima a mašine Gorenja i Končara naglavačke izbacio iz svojih domova…
1991/1995 – navijao za naše u Ratu za mir… Otkrio šverc kao najbolji od svih poslova, zavolio Mila čarobnjaka, koji preko noći od sirotog pravi milionera…
1997 – prelomio u mozak, za razliku od Mašana, i učlanio se u DPS. Slobovu sliku zamijenio Milovom…
1999 – navijao da Slobo pobijedi NATO, bio srećan što Crna Gora napokon nije u ratu.
2000/2006 – iščekujući referendum gledao reprizu Đekne ( još nije umrla, a kad će ne znamo).
2006/2019 – sanjao prvi milion, otvorio račune kod Prve banke i čekao da ga se Milo seti i uvede u posao sa cigarima…
2019/2020 – priključio se litijama… Kud svi, tu i mali Mujo… Počeo da se pričešćuje, iz iste kašike… Onaj drugi ostao uz Mila i Tamaru i odmetnuo se u šumu i komite. Digitalne, srećom…
2021/2022 – zavolio Mikija i Jakova. Shvatio da od prvog miliona nema ništa i da je minimalac od 450 eura – premija. Uzeo člansku Evrope sad…
2023 – ostao u vezi sa Spajićem i nakon što je čuo za kuću u Kotoru i njegovu bivšu…
PROSJEČAN GRAĐANIN
1980 – žalio Tita, još više domovinu koja je osuđena na propast…
1989 – bio na Virpazaru sa Reformistima i Antom Markovićem, probio prve DPS barikade i prkosio rulji koja je skandirala Ante prevarante…
1990/1991 – pjevao kako je junaštvo ne ići u rat a onda se krio od vojne policije dok je kupila kukavice za invaziju na Konavle i Dubrovnik.
1992/1995 – glasao za LSCG, pjevao Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče… Plakao zbog ubijanja Sarajeva…
1995/1997 – vjerovao da je Narodna sloga moguća čak i u besudnoj zemlji.
1997/2002 – između Mila i Momira, tame i mraka, birao tamu. Digao ruke od Liberala – izvini Slavko ali posa’ je posa’…
2002/2006 – jedva čekao referendum. Da se i ta muka završi.
2007/2018 – patio u privatnoj državi, pokušavajući da živi bez koruptivnih šema, čak i kada je to bio jedini način da majci obezbijedi hemoterapiju a ocu insulin… Kada se umorio – iselio se.
POGLEDAJTE JOŠ:
2019/2020 – pratio izdaleka dešavanja, bio srećan zbog litija jer je u njima vidio početak kraja Đukanovića, zbog koga je otišao.
2020/2021 – jedna kašika za sve vjerujuće u vrijeme korone pomogla mu da shvati kako je odluka o emigraciji bila prava…
2022/2023 – čuo za Mikija i Evropu sad. Povezao se preko Fejsbuka sa Spajićevim bratom u L.A. Od tada, every Sunday, zovu Mickeya da im dođe i digne ruke od besudne zemlje…
Kada se ovako poslože stvari onda je mnogo jasnije zašto smo tu gdje jesmo. I zašto 35 godina posle pada Berlinskog zida ili 43 godine nakon Josipa Broza, biramo po sistemu – i posle Tita, Tito! Odnosno, između budala i tranja…
