Ružičasti portparol DPS-a Miloš Nikolić je u pravu kada kaže da se premijer Abazović "sada plaši mehanizma koji mu je omogućio da bude premijer", a još više kada doda da ambiciozni Ulcinjanin nikada ne bi bio prvi ministar bez 29 Đukanovićevih taster poslanika ali i mandata koji mu je Šef dao. Takođe, u pravu je i Dritan kada saborcima s druge obale, onima od 30. avgusta, šalje poruku vezanu za mehanizam, odnosno volju predsjednika države. On po Ustavu odlučuje o mandatu.
Kome će ga dati. Nekom iz stare većine, nekom iz DPS-a ili nekom nezavisnom – zaključuje aktuelni premijer, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
Nikolićev ritern Abazoviću, iako osnovan, nažalost ne govori o zavidnoj poziciji predsjednika države i njegove stranke, još manje o dominantnoj snazi DPS-a. Već obrnuto. Ružičasti portparol kao da šalje poruku da DPS ni o čemu ne odlučuje već da je spreman na nove koncesije – nakon što je MĐ iskoristio ustavni “mehanizam” i dao mandat Abazoviću, sada bi na sličan način “mehanizmom” častio Bečića?! Da bi onda za par mjeseci, kolumnom kao nedavno, objašnjavao biračima i simpatizerima zašto je baš morao da podrži nevjernog Dritana za premijera. Odnosno sada već Aleksu. Koga su do juče njegovi plaćenici i propagandisti krstili kao “Joanikijevu stranku” a samu firmu mitropolita – Crkva Srbije. Zato nije teško pretpostaviti kako bi na „mehanizam“ za Aleksu predsjednika države reagovali Mijo Bokser, Davorjanka od Tamare, mula Ljubo i Andrej N. – šta god ovo N. značilo, samo neki mali nikolaidis ili prosto – ništa? Najvjerovatnije bi se sve završilo kao i kod Dritana – Milo bi lično hrabrio Aleksu da izdrži a njegovi plaćenici i posluga bi ga dnevno targetirali kao izdajnika, četnika, anticrnogorca i putinovca, spremnog da udari i na one koji su nam državu stvorili, poput Lazovića, Vukotića, Medenice, Jovanića, a sjutra – ko zna na koga još iz reda uglednih utemeljivača.
Moram da priznam da je eto i meni žao DPS-a kad vidim na šta je spala ta stranka, iako potpuno zasluženo. Od nekad svemoćne hobotnice koja je odlučivala o Vladi, Skupštini, sudstvu, tužilaštvu, javnoj i vojnoj Službi, mafiji, kavačkoj i škaljarskoj, biznismenima i bubašvabama, o investitorima i zlatnim pasošima, o platama i penzijama – ostala je sada samo sjenka. Čega je najviše svjestan i najzaslužniji za takvu poziciju sam Đukanović, pa je zato spreman da se i dalje ponižava kako bi “mehanizmom” častio koga god treba samo da DPS ostane makar indirektno ili manjinski u poziciji da se nešto pita, da napreduje po dubini, ne bi li ipak nakon prvih izbora stvari vratio na fabričko podešavanje. I onih tri decenije u kojima je bilo svega, od rata za mir do najdugovječnijih pregovora o pristupanju EU, za šta nam Nikolić, nakon 9 ili 10 uprazno potrošenih godina, objašnjava kako su Milo i on i dalje nepokolebljivo na EU putu, ali ih je Dritan, ničim izazvan, izbacio iz takta, to jest iz kolosijeka. Pa bi sad lokomotivu prepustili Aleksi.
Vjerovatno je na sličan način u Bratislavi Miroslav Lajčak objašnjavao situaciju Bečiću i njegovom besplatnom savjetniku Bogdanoviću, zaključujući kako olovna vremena zahtijevaju jake lidere i teške odluke. A baš smo Aleksu za to spremali, sada bi priznao i Nikolić. A ne samo Lajčak. Iako su prije par mjeseci isto tvrdili za Abazovića.
I sve bi se završilo kao u Dominikanskoj Republici, negdje 1961/62, nakon Truhiljove ere, po sistemu sjaši Kurta da uzjaše Murta, da nije „izdajničkog“ DF-a. Odnosno da DPS može da proguta ne samo jednu već dvije žabe. I “Joanikijevu i Vučićevu stranku”?! Nikolić ipak nema takav stomak pa zaključuje kako bi Abazović “političkim mehanizmom Andrije Mandića, koji se ’napaja’ u Rusiji i Srbiji, da ostane u premijerskoj fotelji”! Što možda nije daleko od istine, ali šta vrijedi kada Crveni neće ili ne smiju da urade ništa što bi naljutilo braću iz DF-a. Posebno ne po cijenu da odu naruku Nikolićevom, a to znači i Đukanovićevom, stavu o baterijama koje stoje u Beogradu i Moskvi a na koje svako malo lideri DF idu da se “pripune”. Kao Tesla automobili.
Da se Lajčak možda uzalud trudio, a da Nikolić džaba poručuje Bečiću kako predsjednik neće pogaziti riječ ili indirektno obećanje, i kako će nakon Dritana dati mandat i Aleksi – pokazuje posljednje saopštenje Demokrata u kome se još jednom kunu da “neće izdati” izbornu volju (kao DA), pozivajući se i dalje na većinu iz avgusta 2020. Crveni, za razliku od Dritana, suzama DPS-a ne vjeruju. Bečić procjenjuje da bi ga Abazovićev recept, premijer po svaku cijenu, po notama DPS-a mnogo koštao, više nego Dritana jer je njegovo biračko tijelo mnogo osjetljivije na Milov “mehanizam” nego Urino. Zato se Crveni drže „sigurne“ većine od 30. avgusta i bar zasad djeluje da do izbora oni ne smiju i neće odustati od te platforme.
Osim ukoliko DF ne prelomi u mozak. Pa prihvati vladu sa DPS-om, manjinsku kao DA ili tehničku, kao 2016, iako u nju tada nijesu htjeli ući ni Mandićevi ni Bečićevi.
Još kada portparol DPS-a poruči kako su lideri DF-a u službi interesa Rusije i Srbije, onda nerealno djeluju nadanja predsjednika države i DPS-a o nekoj novoj većini pod njegovim patronatom.
S druge strane, aktuelni premijer se nakon kratkotrajne avanture sa zavodljivom starletom od DPS-a pokušava vratiti starom jatu, iako i njega, kao i Demokrate, tamo čeka DF, koji je ne samo za ružičastog Nikolića, nego vjerovatno i za Eskobara ili Lajčaka, proruski i neprihvatljiv saveznik.
Kada se na to doda izgrađeni animozitet i lični i stranački, Dritana i Alekse, Ure i Crvenih, onda je pitanje koliko i sam premijer vjeruje u opciju koju zagovara sa rekonstrukcijom Vlade na temeljima izbora iz 2020.
POGLEDAJTE JOŠ:
Čini se da je svima jasno kako su izbori jedino rješenje za izlazak iz aktuelne političke krize. Samo se vodi bitka za startne pozicije. I “mehanizam”. Po Milovom, Dritanovom ili Aleksinom (koji bi podržao i Andrija)!
Malo ko se bavi suštinom. A ona je u sljedećem: politički problem Crne Gore su i Đukanović i Mandić. I mafija i kriminal, i kriminogeni DPS i proruski DF. Čak bi se moglo zaključiti da je pomenuti problem personalne prirode i lidershipa, jer penzionisanjem Đukanovića počeo bi proces rastakanja jedinstva države i mafije a DPS bi bio spreman da udari po korupciji jače nego Vanja Ćalović. Slične promjene na čelu DF-a mogle bi dovesti nove, mlađe lidere koji bi „baterije“ punili u Podgorici, a ne u Beogradu ili Moskvi.
BONUS VIDEO Izjava Dritana Abazovića nakon potpisivanja ugovora
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Ostavi prvi komentar