Foto: Printscreen/Medija Centar Beograd/Dragan Mujan, Goran Srdanov/Nova.rs/Privatna arhiva

Iako je uvođenjem „nezavisnih“ članova iz redova struke u najviše tužilačko telo predviđeno smanjenje uticaja izvršne vlasti na njihov rad, poslednja sednica VST pokazala je koliko je čitav proces ustavnih reforma zloupotrebljen i obesmišljen.

Izglasavanje ranije donetih odluka i kadrovskih rešenja, rasprava, usijana atmosfera, pantomima, prevrtanje očima, podrugljivo došaptavanje, poetsko tumačenje egzatnog i preciznog zakona… Reči su kojima bi se u najkraćim crtama mogla opisati poslednja sednica Visokog saveta tužilaštva, a koju je javnost, po prvi put, mogla da prati uživo putem video linka.

PROČITAJTE JOŠ:

Ovim najvišim tužilkačkim telom, koje bi trebalo da garantuje samostalnost u radu čitave organizacije i čije veće raspravlja o imenovanju, unapređenju i kažnjavanju svih tužilaca u državi, nakon pune decenije, više ne predsedava vrhovna javna tužiteljka Zagorka Dolovac, kojoj su ustavne promene donekle ograničile nadležnosti. Ili bi bar trebalo da jesu.

Iste te ustavne promene uvele su u VST „istaknute pravnike“ koje je naposletku izabrala poslanička većina u Skupštini Srbije. Za razliku od Visokog saveta sudstva (VSS), u kom su pravnici već nakon prve sednice glasno izrazili nezadovoljstvo što se odluke donose mimo njih, njihove kolege iz tužilačkog tela nisu ni pokušale da postave pitanje zašto glasaju za izbor tužilaca kojima oči nikad nisu videli, ali ni zašto je glavni predlagač svih kadrovskih rešenja koja su bila na dnevnom redu, tužilac koji nije član saveta.

„Da se ovde iznese predlog za glasanje na tvrdnju da se Sunce okreće oko Zemlje, bio bi izglasan“, rekao je tokom sednice tužilac Predrag Milovanović, član Saveta iz redova osnovnih tužilaca.

Milovanović je, podsetimo, prethodnu sednicu VST napustio jer nije hteo da učestvuje u nezakonitom izboru javnih tužilaca. Isti stav imao je i na poslednjoj sednici, kao i tužilac Boris Pavlović koji je zajedno s njim bio protivan svim predlozima koji su se izglasavali mimo zakona.

Najveća diskusija otvorena je kada se na dnevnom redu našao izbor Ivane Stojiljković Pomoriški za vršioca funkcije glavne tužiteljke u Trećem osnovnom tužilaštvu u Beogradu. Nju je Savet najpre imenovao za glavnu tužiteljku, ali se ispostavilo da je ta odluka bila preuranjena, jer je u međuvremenu Ustavnom sudu dostavljenba žalba na tu odluku.

Podnosilac žalbe bio je upravo tužilac Pavlović koji se na čelu tog tužilaštva nalazio od njegovog formiranja pa sve dok nije izabran za člana Saveta. Činjenica da je baš on uputio žalbu i onemogućio Stojiljković Pomoriški da stupi na funkciju, nije naišla na odobravanje većine u Savetu, iako je njegov potez u potpunosti zakonit i osnovan.

„Žalba nije podneta volšebno kako se ovde govori, već se nekome izrazito žurilo da taj izbor okonča, iako je rok za prigovore bio i dalje otvoren. U zakonu jasno piše da se jedan vršilac funkcije ne može imenovati za vršioca druge funkcije, a da mu prethodni status nije ukinut. Upravo to se dešava u Trećem i pančevačkom tužilaštvu čiji se vršioci funkcije zapravo rotiraju“, kazao je tužilac Pavlović.

To, međutim, nije sprečilo većinu u savetu da izglasaju ono što je Dolovčeva zamislila, koju je takođe, kamera više puta uhvatila kako rukom pokazuje predsedniku saveta, tužiocu Branku Stamenkoviću, da „seče“ i prekida „problematična“ izlaganja.

Istaknuti pravnici su mahom sve diskusije posmatrali ćutke, a osim po koje konstatcije, uglavnom su postajali vidljivi prilikom glasanja kada bi podigli ruku. Izuzetak je bio nekadašnji sudija Ustavnog suda, a danas novosadski advokat Predrag Ćetković, koji se više puta otvoreno sukobio sa tužiocem Milovanovićem, pokušavajući da ospori njegove navode o nezakonitom izboru javnih tužilaca.

Činjenica da se u odbrani nepoštovanja zakona i ustavnih izmena angažovao upravo nekadašnji sudija Ustavnog suda, dodatno je zaoštrila verbalnu raspravu između dve strane, koja je na trenutke pretila da se pretvori u razmenu uvreda. Da je Ćetković rešen da se istakne u svakom smislu, pokazao je i kada se dotakao izveštavanja „pojedinih medija“, verovatno revoltiran činjenicom što je slučaj tužiteljke Stojiljković Pomoriški dospeo u javnost.

Izveštavanje o toj temi ocenio je kao neistinito i senzacionalističko, kao i da ruši ugled VST i njegovih članova. S obzirom na to da je čitava javnost, samo 10 minuta kasnije, imala priliku da čuje da su svi navodi iz teksta tačni, ostalo je nejasno da li je advokat Ćetković zapravo mislio da je najveća opasnost po ugled VST i njegovih članova – istina? Dok se ta misterija ne razreši, na javnosti je da posmatra leđa vrhovne tužiteljke i njeno suptilno mlataranje rukom kojom je pokušavala da prekine izlaganja nepodobnih članova. Jer naposletku, ćutanje i ućutkivanje su njeni jedini „doprinosi“ pravosuđu, javnom interesu, a nadasve ugledu institucije na čijem je čelu punih 13 godina.