Oglas

20110112_blic_zoran ras_beograd_Di002670806 copy
Moma Ilić Foto: Zoran Raš
Moma Ilić Foto: Zoran Raš

Otišao je tihi čovek Moma Ilić, novinar profesionalac kakav se retko sreće

06. nov. 2025. 17:13

Tihi čovek, Moma Ilić, novinar profesionalac kakav se retko sreće, otišao je u svom stlu - nečujno da nikoga ne opterećuje, da ne deranžira.

Oglas

Za njegov odlazak saznali smo iz čitulja, o njegovoj bolesti samo je tek poneko znao. Takav je bio Moma.

U Politikinoj kući, i kasnije u Blicu, proveo je veći deo svoje časne novinarske karijere. Pratio je pravosuđe i nije bilo advokata, sudije, tužioca, pa ni ministra koji Momu nisu uvažavali, koji nisu imali apsolutno poverenje u njega. U njegov rad i znanje.

Svi su mu bez rezerve verovali, i kolege i urednici. Kad Moma nešto napiše, to se ne proverava. Znali smo, to je provereno sa više strana. Moma je bio sinonim za pouzdanost. Uostalom, njega su i sudije i tužioci uzimali za svoja izdanja i seminare kao saradnika.

Tako je, uz ogromno poverenje, nastala i prva knjiga o Jovanki Broz i Titovoj zaostavštini. Bila je to u SFRJ državna tajna. Ali, Momi su važni ljudi doturali dokumenta koja je on unosio u kuću Politika ispod džempera, onda čekao da se redakcija isprazni, pa sve skrivao u pod, pod jednu dasku koju je za tu priliku učinio pokretnom.

Kad prilike dozvole, Moma je otvarao svoj "sef", prekucavao dokumenta i vraćao nazad, svom izvoru. Knjigu su štampali Slovenci, drugi to nisu smeli.

Nesebičan, uvek sa blagim osmehom, Moma je plenio i sa lakoćom zadobijao ljude. Takav je bio i privatno, ko je jednom sa njim sedeo, poželeo je opet da ga vidi. Bio je jednostavan, voleo je prirodu, selo... Patio je za svojim kosovskim zavičajem. Često mi je opisivao svoj rodni kraj, poredeći ga sa mojom Sečom Rekom. Slikao ga je sa radošću i suzama.

Suvišno je i govoriti da je sa istim žarom govorio o deci i unucima kojima se posvetio u potpunosti.

Momu nikada nije krasila brzina, sporost mu je bila draža. Tako se smatralo normalnim da na poruku ili poziv odgovori za nekoliko dana. Poslednji put sam ga zvao krajem oktobra, nije se javio. Mislio sam, Moma je to, javiće se. Juče se presabiram, ovo je i za njega predugo. U tom stiže glas da je otišao zauvek. Požurio je na taj put.

Neka mu je laka zemlja, a porodici ostaje uteha da su imali časnog oca, dedu, muža, brata... Bilo je divno raditi sa njim i poznavati ga.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare