Osim po tržnim centrima i prodavnicama, vlasnici kućnih ljubimaca sve češće vode svoje kuce i u kafiće i restorane, koji ih mahom čekaju ispod stola (a neke i sede na fotelji). Od nedavno je ta "usluga" u pojedinim ugostiteljskim restoranima omogućena, ali uz naplatu. Naime, gostima koji su boravili u jednom restoranu na Zlataru naplaćen je boravak njihove kuce 500 dinara, o čemu je Nova.rs juče pisala. Dok su jedni osuli drvlje i kamenje zbog toga, ima i onih koji su pozdravili ovo pravilo restorana. Jedan od njih je i naš sagovornik Leopold Tkačik koji se bavi ugostiteljstvom više od 20 godina.

Nakon što se na internetu pojavio skrinšot računa iz jednog ugostiteljskog objekta koji je, kako se čini, naplatio gostima boravak njihovog psa koji je bio sa njima u lokalu po ceni od 500 dinara, a o čemu je Nova.rs pisala, našoj redakciji obratio se dugogodišnji ugostitelj Leopold Tkačik koji je opravdao takav potez svojih kolega.

Kaže da je u svom velikom radnom iskustvu doživeo mnoge situacije, te da je svake letnje sezone svedok tekstova i fotografija sličnog sadržaja poput ovog sa naplatom usluge sedenja kućnog ljubimca u restoranu.

Ističe da se u svakom ugostiteljskom objektu u kom je radio susretao sa situacijama kada gosti dođu sa svojim ljubimcima, iako je na lokalu naznačeno da nisu „pet frendli“.

„Bilo je takvih situacija svuda, pa i u onim u kojima je jasno naznačeno da nema kućnih ljubimaca. Danas je većina objekata ‘pet frendli’, ali bilo je i onih koji nisu, ali su gosti dovodili svoje kuce. Zloupotrebljavali su to jer naprave rezervaciju znajući da lokal nije ‘pet frendli’, ali povedu psa, pa kažu: ‘Jao, kako ćemo sada, pa imamo rezervaciju?’. Naravno, uvek sam ih puštao. Nikada nisam vratio nijednog gosta s kucom, iako kuca ne bi smela da boravi u lokalu“, objašnjava nam Leopolod.

Dodaje da do sada nije čuo da je neki ugostiteljski objekat naplatio gostima boravak njihovog psa u istom.

„Što se tiče naplate, prvi put sam video da se boravak psa naplaćuje, ali me ne bi iznenadilo da počne da se naplaćuje u svim ugostiteljskim objektima. Jer znate kako, u kafani može sve – ali sve ima svoju cenu“, naglašava on i dodaje da je potpuno opravdano naplatiti ovu ugostiteljsku uslugu.

Leopold Tkačik Foto: Aleksandar Bojković

Leopold kaže da je bilo situacija kada su se drugi gosti bunili jer u njihovom okruženju boravi pas.

„Toga će uvek biti. Ima onih koji to podržavaju, ali i onih drugih kojima to smeta i to je potpuno u redu. Niko nije isti. Ja sam kao ugostitelj uvek u neutralnoj poziciji. Ali što se tiče sanitarnih propisa, kuca ne bi trebalo da boravi u objektu. Naravno, rupe u zakonu postoje i mi uvek izlazimo u susret ljudima koji su već došli sa ljubimcima, niko nikada nije bio vraćen i neće. Kuca bude diskretno ispod stola i to je to, šta da radimo“, objašnjava on.

Priseća se svojih početaka i onoga što su ga učili najstariji ugostitelji, zbog čega i smatra da svaka usluga ima svoju cenu, pa tako i ova.

PROČITAJTE JOŠ:

„Sećam se početaka svoje karijere, ranih dvehiljaditih i rada sa vrlo iskusnim konobarima sa velikim kafanskim stažom, ali i sa gostima isto tako velikog kafanskog staža. Postojalo je pregršt nepisanih pravila koja su se znala i prenosila, sa generacije na generaciju i niko nije dovodio u pitanje njihovu validnost. Jedno od glavnih i najbitnijih, pored onoga da je gost uvek u pravu, a direktno za njega vezano, (a šta je i suština ovog teksta) jeste: u kafani sve može, ali sve ima svoju cenu!!! I tako mlađani ja, sa 18 godina dobija od gostiju pitanja na koje nema odgovore i dolazi do svog šefa, Mileta, vremešnog čičice od 65 godina i preko 40 godina rada u ugostiteljstvu, sa pitanjima ‘Mile pita gost može li ovo, može li ono…’, a Mile sa osmehom kaže ‘Sine, može sve, imamo i mleko od ptice, samo ako imaju da plate’. To je bila prva velika lekcija“.

A onda je došla i druga, dodaje naš sagovornik.

„Druga lekcija je bila od istog čoveka samo par meseci kasnije. ‘Čika Mile, onaj tamo gost želi da odem da mu kupim cigarete’. ‘Sine, ako je rekao onda ne može, a ako je zamolio, onda može, ali samo ako nemaš neka bitna posla’. ‘Zamolio je’. ‘Dobro, idi, kupi i naplati mu tri puta skuplje’. Upitnik iznad moje glave tražio je objašnjenje. ‘Prva vrednost pokriva same cigarete, druga pokriva tvoje vreme i ono šta si propustio za to vreme da uradiš, a treća je tvoja zarada. I ako bude nekih problema kad budeš naplaćivao, zovi me’. Problema, naravno, nije bilo, jer je stara garda znala da kad hoćeš da budeš šmeker, faca, baja ili kako god to zvali u tvom kraju, moraš da budeš brz i lagan na novčaniku, i to se poštovalo, još jedno od onih nepisanih pravila“.

Proleće u Beogradu, prvomajski praznici Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Kaže da je Miletov princip godinama primenjivao i prenosio ga na svoje ljude kada je postao šef.

„Dugo je ispravno funkcionisao, sve dok se nije uvećao broj ‘šmekera’ koji bi da prođu što jeftinije. Kada se neko potrudi da za vas kreira neko jelo, neki sjajan koktel, osmisli čitav program jednog restorana do svakog elementa i detalja, uključujući i svetlo i muziku, sve je to uračunato u cenu, kompletan ugođaj, a ne samo ono šta je na vašem tanjiru. Isto je i sa kućnim ljubimcima koji su vaši i kojima je mesto u vašoj kući jer ne gaje svi gosti istu ljubav prema njima, niti zadovoljavaju sanitarne propise. I zato ‘može, ali će dodatno da košta'“, smatra on.

PROČITAJTE JOŠ:

Poslednjih godina, kaže Leopolod, i kao ugostitelj i kao gost je sve češće svedok situacija u kojima se gosti jako neprijatno ophode prema svojim ugostiteljima.

„Valjda u očekivanjima da su ovi njihove sluge, a sve su manje spremni da plate, čak i ono osnovno, a kamo li nešto ekstra. Izvoljevanja je sve više, ‘molim’ i ‘hvala’ su sve ređi kao i osmesi. Kao da se u kafanu ide zato što se mora, a nekad se išlo zato što se želelo i zato što se uživalo. Ne zaboravite, ako vam nije dan, i rešili ste da odete u kafić/restoran, vi danas možete biti i trideseti kome nije dan koji je došao kod tog konobara, a to je jako velika količina loše energije koju treba apsorbovati. Malo manje izvoljevanja, malo bolje komunikacije, začinjene ljubaznošću, nafilovane osmehom, malo više tolerancije i informisanosti i sve će da bude lakše i u kafani će se mnogo više uživati. Ovo važi dobrim delom za obe strane, jer je ugostiteljstvo dvosmeran proces“, kaže Leopold za naš portal.

BONUS VIDEO: Da li primećujete razike u cenama istih proizvoda?

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare