Peronska karta na Beogradskoj autobuskoj stanici donedavno je koštala 190, a sada je 220 dinara. To poskupljenje možda i ne bio bilo toliki problem kada bismo znali šta zapravo plaćamo. Putnike 220 dinara košta udisanje vazduha i stajanje na peronu dok čekaju autobus, jer ne dobijaju ništa više od toga. Korišćenje toaleta mora da se posebno doplati.

Peronska karta je namet koji odavno plaćaju svi putnici koji negde polaze sa Beogradske autobuske stanice (BAS), a koji je doskoro koštao 190 dinara. Međutim, prolazak i stajanje na peronu sada se naplaćuje 220 dinara.

Beogradska autobuska stanica Foto:Dragan Mujan/Nova.rs

Na sajtu BAS-a nema apsolutno nikakvog obaveštenja da je došlo do promene u ceni, te su putnici bili obavešteni na licu mesta, prilikom kupovine karte.

PROČITAJTE JOŠ

Aleksandar Aleksić (23) nedavno je doživeo pravi šok kada je sa koferom u ruci krenuo put svog rodnog grada.

On je, naime, pored karte koja je koštala nešto više od 1.000 dinara, platio i 220 dinara za peronsku kartu.

“Neverovatno mi je da se čekanje autobusa plaća 220 dinara. Pritom, donedavno sam plaćao 190 dinara”, kaže Aleksandar.

Službenica na šalteru BAS-a mu je rekla da su cene promenjene početkom avgusta, mada korisnici društvenih mreža kažu da su još u julu plaćali po ovoj ceni. Dilema mnogih putnika, uključujući našeg sagovornika, je za šta uopšte daju 220 dinara.

Šta putnici (ne) dobijaju za 220 dinara?

“Meni nije problem da dam novac, ali mi samo nije jasno zbog čega. Za to bukvalno dobijam samo stajanje i čekanje autobusa. Čak se i korišćenje toaleta plaća 50 dinara”, kaže sagovornik portala Nova.rs.

Iako većini putnika ovaj trošak deluje potpuno besmisleno i neopravdano, naplata peronske karte u potpunosti je legitimna i propisana Opštim uslovima poslovanja autobuskih stanica, koje je definisala Privredna komora Srbije.

Beogradska autobuska stanica Foto:Dragan Mujan/Nova.rs

Istim pravilnikom definisano je šta sve jedna autobuska stanica mora da poseduje. Pre svega, to su prijem i otprem autobusa, bezbedno ukrcavanje i iskrcavanje putnika i prtljaga, izdavanje karata, davanje informacija putnicima. Pored toga, svaka autobuska stanica treba da ima toalet i garderobu koje mogu da koriste svi putnici.

I pored toga što je toalet obazezan na stanici, oni koji prevoz čekaju na BAS-u svakako moraju da doplate 50 dinara, jer ovaj trošak ne ulazi u cenu peronske karte.

Garderoba je, za putnike u Beogradu, verovatno misaona imenica.

Inače, peronsku kartu moraju da plate i oni koji zapravo nigde ne putuju.

“Istim autobusom putovala je jedna devojka koju su roditelji ispratili na peron, koji nisu nigde putovali”, kaže Aleksandar.

Beogradska autobuska stanica Foto:Dragan Mujan/Nova.rs

“Meni je jasno da te perone neko treba da održava, da i to košta, ali zaista mi je neverovatno da to košta ovoliko“, dodaje.

Za kontrolu stanica, uslova rada, pa samim tim i usluga koje pružaju stanice, nadležno je Ministarstvo saobraćaja.

Ipak, od resornog ministarstva, do objavljivanja ovog teksta, nismo dobili odgovor na pitanje koje usluge ulaze u cenu peronske karte, kao ni da li BAS zapravo pruža te usluge onako kako je propisano. Istu informaciju nismo uspeli da dobijemo ni od BAS-a.

Nisu samo na peronu šok cene

Kako je nedavno za naš portal podelila Bojana M, visoke cene nisu rezervisane samo za putnike na peronu.

Beogradska autobuska stanica Foto:Dragan Mujan/Nova.rs

„U tom, recimo, restoranu, prijateljica i ja smo popile po jednu domaću kafu i po kiselu vodu. Stigao je račun od 980 dinara“, kazala je Bojana.

Foto: Andrija Lazarević/Nova.rs

Cena domaće kafe sa ratlukom i šećerom je 240 dinara, dok kisela voda košta 250.

Kako Bojana kaže, ona skoro nikada ne gleda račun, ali joj je bilo čudno kada je konobar rekao da ova četiri pića koštaju skoro 1.000 dinara.

„Kada je otišao, još jednom sam proverila da nije u pitanju greška, ali sam ostala šokirana“, kaže ona.

Što se tiče ostalih cena, i one su prilično visoke za, kako kaže Bojana, „neugledan restoran“.

Foto: Andrija Lazarević/Nova.rs

Tako nes kafa košta 300 dinara, litar kisele vode čak 700, ceđena pomorandža 450, a limunada 350.

Inače, BAS je privremena autobuska stanica, s obzirom na to da glavne nema. Naime, zbog izgradnje Beograda na vodi, gradska vlast morala je ubrzano da izmesti tada glavnu autobusku stanicu u Blok 42 na Novom Beogradu. Međutim, do toga nije došlo, jer nova stanica nikako da bude završena, a gradnja je formalno počela još pre pet godina. Inače, u izgradnju nove autobuske stanice u Beogradu do sada je uloženo oko 20 miliona evra. Iako je osnovna konstrukacija stanice izgrađena, ovaj objekat do sada je bio zapušten i prazan, mada bi to trebalo da izmeni kredit od 915 miliona dinara koji bi BAS trebalo da dobije od Fonda za razvoj.

Buduća stanična zgrada, čiji je kamen temeljac postavljen 2018. godine, imaće 26.000 kvadrata, pumpu, supermarkete, ugostiteljske objekte, kao i ukupno 65 polaznih, dolaznih i komercijalnih perona.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare