Ludi golman
Foto: Shutterstock

Posmatra nas običan svet iz Evrope i divi nam se. Tako mala zemlja, a tako napredna. Lider u regionu. Ma, šta u regionu, među najboljima na Starom kontinentu.

O fudbalu govorimo, naravno.

Gledaju našu Superligu i očima svojim ne veruju.

PROČITAJTE JOŠ

Liga, kao i većina najboljih evropskih (engleska, španska, francuska) ima 20 ekipa, a u poslednja dva kola prava je ludnica. Šest timova ispada iz Superlige, a dva kola pre kraja bar osam je konkurisalo za još dva mesta koja, pored četiri gotovo sigurna putnika, vode u niži rang takmičenja. Evo i pred poslednje kolo živa vatra suče sa fudbalskih terena. Pet klubova strepe za sudbinu, uz četiri već otpisana i ranije pomenuta.

Koliko je napeto i dramatično u srpskoj fudbalskoj eliti najslikovitije je nedavno objasnio Vladimir Buač, trener Spartaka iz Subotice.

„Ova naša Superliga je jako zanimljiva. Vidimo kako ekipe dobro igraju i na kraju ćemo se mi boriti za opstanak. Stvarno ima 5-6 ekipa koje su bile u dnu, a igraju neverovatan fudbal i mene raduje što je naša liga zbog toga toliko jaka. Mi imamo problem sa vremenskim uslovima u poslednje četiri utakmice, vetar je protiv nas, i kako god da se okrenemo, on ide protiv nas i nije nam lako, ali barem imamo dovoljan broj bodova. Nadam se da će prestati da duva, biće nam lakše. Moji utisci ne mogu samo da se vežu za ovu utakmicu, već za naše poslednje četiri utakmice gde je nama teško da igramo i ne možemo sa tim da se izborimo. Ja sam rekao da su prosto vremenski uslovi protiv nas i da vetar duva već četiri utakmice. Kako god mi da okrenemo stranu on nastavlja da duva. Spartak je mlada ekipa koja hoće da igra fudbal, koja je skupila određeni broj bodova, međutim, izgleda da ne možemo više. Ja se nadam da će vremenski uslovi da se poboljšaju i da ćemo moći da se bavimo fudbalom, da osvojimo i mi neki bod do kraja kako ne bismo ispali iz lige“, reako je trener Subotičana.

Ovo bi, inače, trebalo da bude uvod u tekst u nepostojećoj rubrici „kad bi smo se zezali“.

A, sada ozbiljno.

Ova Superliga je najobičniji cirkus, mada se trud onih koji su se borili za titulu ipak ne može omalovažiti. Ostali su se borili da ne ispadnu iz lige, a kada su upisali dovoljan broj bodova da opstanu onda ni oni sami ne znaju za čije babe zdravlje su igrali, osim što su bili sparing partneri i po potrebi darivaoci bodova davljenicima koji se i zubima i noktima bore da ostanu u „eliti“.

Tako smo imali situacije da tim koji se borio za Evropu odjednom lagano gubi od ekipe koja se cele sezone grčevito bori za opstanak. Ovu sezonu u kojoj je, navodno zbog pandemije koronovirusa, igralo 20 klubova, iako realno kvaliteta nema ni za deset, obeležilo je katastrofalno suđenje, sumnje UEFA u čak 81 utakmicu najviših rangova, protesti zbog kašnjenja plata i premija, smanjivanje plata igračima mimo njihove volje, zbog čega je, na primer, i došlo do slučaja Asano, besomučnog smenjivanja trenera, kažnjavanja zbog koječega ali i bezskrupuloznih izigravanja pravila…

Gomili nelogičnosti vezanih za naš fudbal može recimo da se doda i to da Čukarički i Vojvodina koji imaju isti broj bodova ne igraju utakmicu poslednjeg kola u isto vreme, jer u Srbiji je potpuno svejedno da li si 3. ili 4. kao što je svejedno i da li je sudiji Arbitražnog suda FSS istekao mandat ili ne. Koga briga, čovek presuđuje i donosi odluke k’o da sutra ne postoji.

U isto vreme dok je naša Superliga najzanimljivija i nikad regularnija u istoriji, naši klubovi su preseljani u nekakav evropski fudbalski Kup „Lilijane Ronketi“ (čitaj Liga konferencija), osim nekih izuzetaka uglavnom se obitavanje u Evropi svodi na par kvalifikacionih utakmica, UEFA nas je targetirala kao ligu u kojoj se ozbiljno nameštaju utakmice, najveći uspeh nam je kad neki funkcioner bude posmatrač na evropskom meču, nemamo cenjene sudije, bivši predsednik Saveza je kompromitovao i funkciju koju je obavljao i ceo srpski fudbal. A, pazite tek ovo. Klub koji je iks puta administrativno uguran u Superligu sada se žali kako neko hoće da ga izbaci iz iste. Da bog sačuva.

Dajte da vidimo kako su organizovane lige koje su u našem rangu ili su uspešnije od nas.

Evo, da pogledamo preko plota. Kod Hrvata 10 ekipa. U Grčkoj 14, pa se šest kasnije bori za titulu i Evropu, a ostali idu u grupu za opstanak. Rumuni, na primer, imaju 16 klubova, a zatim se formiraju šampionska grupa od šest klubova, dok se deset seli u grupu za opstanak iz koje dvoje ispada direktno, a dvoje igra baraž. Austrija ima 12 timova i deli se u dve grupe – za titulu i Evropu, i ispadanje. Mađari imaju 12 timova, Ukrajinci 14 ali od tih klubova jedan ide u Ligu šampiona, jedan u kvalifikacije, jedan u kvalifikacije za Ligu Evrope i dva u Ligu konferencija. Dakle, pet ide u Evropu, jedan ispada, pa nije loše… U Izraelu je 14 superligaša, a njih šest se u šampionskoj grupi bore za titulu i još dva mesta koja vode u Evropu. Čak i u Belgiji koja ima 18 klubova moraš kasnije da se boriš u doigravanju za mesto i u Ligi konferencija. Ima još primera, ali da ne širimo priču.

I deluje da je svaki od ovih sistema bolji od našeg u kojem „vetar odlučuje“ ko će ispasti, a ko igrati Evropu.

 

Dok se Srbija sprema da proglasi pobedu nad koronom, a Superliga smanji broj učesnika na 16, naš sajt predlaže da se na leto sedne i dodatno revidira taj spisak za sledeću sezonu.

Srbija nema više od desetak kvalitetnih timova. Klubovi nemaju novca da isplaćuju igrače, nemaju infrastrukturu, nemaju kadrove, ali svi žele mesto u Superligi. Narednih dana pitaćemo fudbalske radnike i trener koliko klubova bi trebalo da ima Superliga.

Naš stav je da ne bi trebalo da ih bude više od 10-12. Šta vi mislite?

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare