Foto: EPA

"Upoznao sam velike, velike ljude, ali veći od Fidela Kastra ne postoji. Jednostavno, ne postoji..."

Dijego Maradona je znao ko je, odakle je, šta je prošao, kako je živeo, znao je sve do poslednjeg trenutka svog ovozemaljskog života i znao je još jednu stvar – da ne želi da bude deo globalističkog sveta.

PROČITAJTE JOŠ

Imao je celu planetu na dlanu, ljubav svakog iskrenog ljubitelja fudbala, pa i priliku da bude deo sveta koji je nastajao na temeljima pada Berlinskog zida i globalnog rušenja „crvene“ ideologije.

To ga nije zanimalo, iako su mnogo hteli da se nađu u njegovom društvu i da zaokupe njegovu pažnju.

„Kad bi me upoznali sa Obamom, to mi ne bi značilo ništa. Ne zanima me da upoznam Obamu. Ni Klintona. Za mene su oni kao Miki Maus, oni su kao lutke“, rekao je Maradona.

Čovek sa istetoviranim Čeom Gevarom na desnom ramenu mora da ima takav stav i apsolutan otpor prema svemu „anglomanijskom“.

Razloge za to je vukao iz svesti o svom poreklu. Gol Engleskoj u finalu Svetskog prvenstva nije bio samo gol. To je bila osveta za sve argentinske žrtve, pale u sukobima sa Britancima.

Rat. Maradona je tu utakmicu shvatio kao rat. I morao je da pobedi, na bilo koji način.

To je bila njegova revolucija, to je bio njegov način da savlada neprijatelja i dokaže superiornost svojih ideja, sposobnosti, talenta, znanja, snalažljivosti, snage koju mu je dao život u siromaštvu, želje za uspehom koju je stvorila beda, osvetničkog osećaja koji mu je usađen još kao dečaku.

„Moji ljudi su Čaves, Maduro, Korea, Morales, Ortega. Ljudi sa kojima mogu da pričam o potrebama naroda, o potrebama koje sam imao i ja kada sam bio mali, a to ne zaboravljam“, rekao je Maradona.

Čea nije stigao da upozna, Fidela jeste, kao i Uga Čavesa, nekada suverenog lidera Venecuele i jednog od osnovnih činilaca pokreta protiv „imperijalizma“.

„Očekivao sam da ću sresti velikog čoveka. Ne, sreo sam gigantskog čoveka. Verujem u njega, sve što Fidel radi, sve što Čaves radi, to je po meni najbolje“, govorio je Maradona 2005. godine posle susreta sa venecuelanskim vladarom.

Narednih godina je nastavio sa društveno-političkim angažovanjem, prisustvovao je Sveameričkom samitu u Argentini gde je nosio majicu kojom je uputio poruku tadašnjem predsedniku SAD Džordžu Bušu, a zatim je gostovao i u emisiji koju je vodio Čaves.

„Ja mrzim sve što dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Mrzim punom svojom snagom“, rekao je Maradona, kasnije ublaživši stav prema Baraku Obami, ali za kratko, sve dok nije shvatio da je prvi Afroamerikanac u Beloj kući samo produžena ruka „duboke države“.

Majicu je koristio i da pruži podršku narodu Irana, apelovao je na izbor Nikolasa Madura za naslednika Čavesa, a pošto mu je posvetio jednu od pobeda, dobio je kaznu od Fudbalskog saveza Meksika…

„Nastavi borbu“, poručio je Maradona Maduru, u momentima kada je američka vlast na sve načine pokušavala da ga obori sa predsedničke funkcije, kao što je to radila mnogim liderima koji su odbijali da postanu deo „novog svetskog poretka“.

Nije bio blag ni prema papi Jovanu Pavlu II, kada je prilikom posete Vatikanu čuo da se poglavar Rimokatoličke crkve žali na veliki broj gladne dece širom sveta.

„Stojim u Vatikanu i gledam sve one zlatne tavanice… I čujem papu kako govori o siromaštvu. Pa, prodaj tvoju tavanicu, amigo, uradi nešto“, naveo je Maradona.

Stvari u njegovom odnosu prema Rimokatoličkoj crkvi su se promenile kada je u papsku stolicu seo Hose Mario Bergoljo, odnosno papa Fransisko, rođen u Buenos Ajresu.

„Trebalo bi svi da oponašamo papu Fransiska. Ako bi svako od nas dao nešto nekome, onda niko u svetu ne bi gladovao“, jasan je bio Maradona, pošto je objavio da je posle mnogo godina dobio pozitivne emocije prema Rimokatoličkoj crkvi.

Ali, ostao je veran „crvenoj“ ideologiji i do kraja života je ponosno na ramenu nosio tetovažu Čea, a na nozi lik Fidela, koje je smatrao najvećim ličnostima istorije sveta i neprevaziđenim liderima.

„To su ljudi koji su drugačiji i o njima treba pričati“, poručio je Maradona.

On je bio poslednja fudbalska ličnost koja je imala snagu i moć da ukaže na nepravdu, nejednakosti, pogrešnost neokapitalističkog sveta i društva modernog doba, čija je i sam bio žrtva, zahvaljujući svojoj iskrenosti, pitomosti, lakovernosti, na kraju krajeva i iskrenoj dobroti koju može da poseduje samo biser koji je zasijao pošto je uspeo da se izvuče iz blata.

Hasta siempre, Diego!

SVE O DIJEGU MARADONI

Suze i bakljada zbog Maradone obišle svet FOTO VIDEO

Dika o “onom” golu Maradone: Genije, car, najveći…

Posebna veza: Maradona umro na isti dan kad i Kastro

“Ako umrem, hteo bih da se opet rodim kao Dijego Maradona”

Mesi utučen posle smrti idola: Maradona će živeti večno

U Argentini trodnevna žalost zbog smrti Maradone

Bog koji je voleo Novaka, zbog igre i temperamenta

Maradona i Novak – od zagrljaja u Londonu do smeha u Dubaiju

Poslednja Maradonina slika – osmeh i pola glave zavijeno

Pele: Nadam se da ćemo igrati fudbal u raju

Teniseri se opraštaju od “Boga koji je navijao za Novaka”

Jedna melodija, jedna pesma – za ceo život Dijega Maradone

“Neobuzdan, neukrotiv, jedini je on bio gori od mene”

Best i Maradona – driblinzi, alkohol, poroci i jedan datum

“Nije vreme za reči, vreme je za suze”

Kako je Maradona voleo loptu – zagrevanje za pamćenje VIDEO

Srpski klubovi i sportisti se opraštaju od Maradone

Dule Savić za Nova.rs o Maradoni: Pamtim onaj gol u Beogradu

Opraštanje od Maradone: Zbogom, druže Dijego, besmrtan si

“Marakana” i Beograd su videli Maradonu… VIDEO

Čuvena poruka na groblju: “Niste svesni šta ste propustili”

Kakva tragedija: Umro je Maradona

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar