Foto: Unsplash/Beth Macdonald

Mikroplastika je danas svuda – u vazduhu koji udišemo, u morima i rekama, u utrobama raznih morskih bića, pa čak i unutar biljaka koje rastu na poljima. I ne samo to, mikroplastika je prisutna i u ljudskom organizmu: pronađena je u krvi, nakuplja se u mozgu, a otkrivena je čak i u testisima.

Verovatno više i ne iznenađuje podatak da je jedan od ključnih načina na koji mikroplastika ulazi u naše telo – tečnost koju svakodnevno pijemo. Prethodna istraživanja pokazala su da se ona nalazi u vodi iz česme, kao i u flaširanoj vodi, ali novo istraživanje otkriva da topli napici mogu biti još veći izvor mikroplastike nego što se do sada mislilo, prenosi N1info.hr.

Najopasniji su čaj i kafa

Studija, za koju se veruje da je prva takve vrste, pokazala je da su najveće koncentracije mikroplastike pronađene upravo u vrućem čaju i kafi.

Iako su testirani i ledeni čaj i kafa, pronađene su znatno manje količine, što sugeriše da visoke temperature i postupci pripreme toplih napitaka značajno doprinose nivoima mikroplastike koji završavaju u konačnom proizvodu.

Tim je ispitao ukupno 31 vrstu pića popularnih britanskih marki, kupljenih u supermarketima i kafićima tokom 2024. godine. U analizu su bili uključeni vruća i ledena kafa, vrući i ledeni čaj, voćni sokovi, energetska pića i gazirani napici.

Pročitajte još:

Uzorci su filtrirani, a broj čestica mikroplastike određen je mikroskopskom analizom. Dok su hladni napici odmah filtrirani, topli su hlađeni 30 minuta pre ispitivanja.

Jednokratne čaše i kesice čaja su problematične

Rezultati su pokazali da je vrući čaj poslužen u jednokratnim čašama sadržao najviše mikroplastike – prosečno 22 čestice po šolji, u poređenju sa 14 čestica u čaju posluženom u staklenim šoljama. Posebno su problematične bile skuplje kesice čaja jer su otpuštale između 24 i 30 čestica po šolji.

Slično tome, istraživački tim zaključio je da „materijal jednokratnih čaša snažno upućuje na to da je glavni izvor mikroplastike u uzorcima vruće kafe“.

Kako bi osigurali preciznije poređenje, naučnici su rezultate izrazili u česticama mikroplastike po litru:

• Vrući čaj: 49 – 81 MP po litru

• Vruća kafa: 29 – 57 MP po litru

• Ledeni čaj: 24 – 38 MP po litru

• Ledena kafa: 31 – 43 MP po litru

• Voćni sokovi: 19 – 41 MP po litru

• Energetska pića: 14 – 36 MP po litru

• Gazirani napici: 13 – 21 MP po litru

Autori naglašavaju da njihova studija „prvi put dokazuje da procena rizika zasnovana isključivo na vodi za piće može značajno da potceni stvarnu izloženost mikroplastici“.

Voda iz česme i flaše ima gotovo istu količinu mikroplastike

Isti istraživački tim je 2024. godine objavio studiju u kojoj je prosečna koncentracija mikroplastike u vodi iz česme (24 – 56 čestica po litru) bila „statistički nerazlučiva“ od one u flaširanoj vodi (26 – 48 čestica po litru).

Profesor Mohamed Abdalah sa Univerziteta u Birmingemu, jedan od glavnih autora novog istraživanja, izjavio je:

„Primetili smo da se većina istraživanja u oblasti mikroplastike fokusira na pijaću vodu – iz česme ili flaširanu – a i sami smo objavili rad o vodi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ali jasno je da ljudi ne piju samo vodu tokom dana, već konzumiraju i čaj, kafu, sokove…“

Alarmantan zaključak naučnika

„Pronašli smo mikroplastiku u svim hladnim i toplim napicima koje smo analizirali. To je prilično alarmantno i sa naučnog stanovišta sugeriše da se fokus ne bi smeo ograničiti isključivo na vodu, već da istraživanja treba da budu sveobuhvatnija, jer su i drugi izvori značajni.“

„Svakog jutra ljudi konzumiraju milione šoljica čaja i kafe, i upravo to je razlog zbog kojeg bi ovakva istraživanja trebalo da imaju prioritet. Potrebna je i zakonska regulativa – na nacionalnom i na međunarodnom nivou – kako bi se smanjila ljudska izloženost mikroplastici. Ona je, jednostavno rečeno, svuda“, dodao je.

Autori ističu da njihovo istraživanje „predstavlja ključni korak ka boljem razumevanju stvarnog obima izloženosti mikroplastici i naglašava potrebu za sveobuhvatnijim studijama koje bi omogućile precizniju procenu rizika od njenog unosa putem prehrambenih izvora, a samim tim i razvoj efikasnijih mera zaštite životne sredine i javnog zdravlja“.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare