Oglas

ChatGPT Image Sep 17, 2026, 11_27_47 AM
Ilustracija / OAI

Ljudski organi ne stare postepeno, već u dva nagla talasa: Evo u kojim godinama se to dešava

17. sep. 2026. 11:28

Starenje obično zamišljamo kao spor i ravnomeran proces. Svake godine smo malo stariji, telo se postepeno menja, a organi polako gube deo svojih funkcija. Međutim, sve više istraživanja pokazuje da bi stvarnost mogla da bude znatno složenija.

Oglas

Nova studija objavljena u časopisu „Nature Aging“ pokazuje da ljudski organi ne stare istim tempom i da se kod mnogih tkiva promene naglo ubrzavaju u dva perioda života tokom tridesetih i pedesetih godina.

Istraživanje su vodili naučnici sa instituta Sanford Burnham Prebys Medical Discovery Institute u San Dijegu i američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH). Koristeći veštačku inteligenciju, analizirali su oko 25.000 snimaka različitih ljudskih tkiva kako bi napravili svojevrsnu mapu strukturnog starenja organizma.

„Naš cilj je da razumemo kako starenje izgleda na strukturnom nivou“, objasnio je jedan od autora studije, Sanju Sinha. Da bi to bilo moguće, istraživačima su bili potrebni uzorci zdravih tkiva ljudi različitih uzrasta.

Za analizu su koristili podatke iz velikog američkog projekta Genotype-Tissue Expression, koji proučava način na koji genetske razlike utiču na funkcionisanje različitih delova ljudskog tela.

U bazi su pronašli oko 25.000 snimaka biopsija 40 različitih vrsta tkiva, uzetih od približno 1.000 preminulih donora starosti između 21 i 70 godina.

Veštačka inteligencija pratila "starost" tkiva

Naučnici su potom razvili poseban model veštačke inteligencije nazvan PathStAR, odnosno Pathology-based Structural Aging Rate.

Njegov zadatak bio je da prepozna promene u građi tkiva koje se javljaju tokom starenja i poveže ih sa molekularnim promenama koje se odvijaju u organizmu.

Rezultati su pokazali da se tragovi starenja mogu jasno prepoznati već u samoj strukturi tkiva.

Prema Sinhi, promene su bile toliko izražene da model čak nije morao da bude posebno obučen na osnovu stvarne, hronološke starosti donora da bi prepoznao koliko je određeno tkivo „ostarilo“.

Kao prvi test, istraživači su analizirali jajnike.

Pregledom 250 histopatoloških snimaka otkrili su dva perioda ubrzanog starenja – između 35. i 40. godine i ponovo između 55. i 60. godine.

Kada su proširili analizu, izdvojili su još 15 tipova tkiva kod kojih su mogli jasno da prate obrasce starenja.

Svaki organ ima svoj ritam

Jedan od najzanimljivijih nalaza jeste da različiti delovi tela ne stare istovremeno.

Krvni sudovi, na primer, pokazivali su ubrzano starenje uglavnom između 30. i 39. godine.

Sa druge strane, tkiva materice i vagine pokazivala su izraženije promene početkom pedesetih.

Ipak, kod većine analiziranih tkiva primećen je isti osnovni obrazac – dva perioda tokom života kada se proces starenja naglo ubrzava.

Istovremeno je u tim tkivima zabeleženo povećanje aktivnosti gena povezanih sa upalnim procesima, što ukazuje na to da bi hronična upala mogla da igra važnu ulogu u načinu na koji organi stare.

Nalazi se delimično poklapaju sa istraživanjem objavljenim 2024. godine, kada su naučnici sa Univerziteta Stanford analizirali hiljade molekula kod ljudi starosti između 25 i 75 godina.

Tada su zaključili da se najveće promene u organizmu javljaju oko sredine četrdesetih i početkom šezdesetih godina života.

Međutim, pojedine metode molekularne analize korišćene u toj studiji naknadno su dovedene u pitanje, zbog čega nova studija pokušava da pruži drugačiji, strukturni pogled na isti fenomen.

Cilj je napraviti "atlas starenja"

Istraživači sada žele da razviju svojevrsni atlas strukturnog starenja ljudskog organizma.

Takva mapa mogla bi da pokaže kada pojedina tkiva počinju da prolaze kroz najbrže promene i potencijalno pomogne naučnicima da bolje odrede trenutak kada bi određene terapije ili preventivne mere mogle da imaju najveći efekat.

Za sada ne postoji način da se proces starenja zaustavi, ali bolje razumevanje toga kada i kako pojedini organi stare moglo bi jednog dana da doprinese razvoju terapija koje bi usporile neke od njegovih posledica.

Najvažniji zaključak istraživanja jeste da telo očigledno nema jedan univerzalni „sat starenja“. Različiti organi imaju sopstveni ritam, a kod mnogih od njih promene se ne odvijaju ravnomerno, već dolaze u svojevrsnim talasima – naročito tokom tridesetih i pedesetih godina života.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare