Zrinko Ogresta na Paliću. Foto: Promo/Ivica Vojnic

Nekada su se u Hrvatskoj masovno gledali srpski filmovi, doduše gledaju se i danas, ali distribucija je slabija. Sve to skupa ima svoje loše implikacije, ali malo po malo se te stvari menjaju, kaže za Nova.rs hrvatski reditelj Zrinko Ogresta, čiji je film "Plavi cvijet" premijerno prikazan sinoć u okviru takmičarskog programa 28. Festivala evropskog filma Palić.

– Želeo sam da se pomaknem od velikih tema. Ophrvani smo globalnim problemima, bombarduju nas pričama o pandemiji, korupciji, migrantskoj krizi, a niko ne priča o svakodnevici običnog čoveka. A ja sam želeo da svoj film posvetim upravo „običnim temama“ – porodici, ljubavi, problemima sa kojima se čovek susreće svaki dan. I kako običan čovek danas živi – rekao je Ogresta o svom novom ostvarenju.

Ogresta nije imao sreće da mu novo ostvarenje bude prikazano u lepom ambijentu Letnje pozornice na Paliću, jer je iz predostrožnosti i mogućih vremenskih neprilika program premešten u bioskop „Eurosinema“ u Subotici.

I Zrinko Ogresta je uoči premijere za Nova.rs pričao upravo o tome koliko su mu nedostajali filmovi u bioskopima i festivali, ali je napomenuo i da se u poslednje vreme stvorila pogrešna klima:

– Nekoliko meseci unazad su bioskopi u Hrvatskoj otvoreni, i neki filmovi koji su snimljeni u proteklom vremenu su u distribuciji, međutim čini mi se da su ljudi izgubili naviku odlaska u bioskope. Mesta su razređena, i posete nisu osobito velike. A neretko se sve završava i neumesnim reakcijama novinske javnosti jer to nije posledica lošeg kvaliteta filmova, već situacije u kojoj živimo. Nije to slučaj samo sa našim filmom, nego svuda u svetu – kaže hrvatski reditelj.

Upitan koliko mu je, ipak, bitna interakcija sa publikom koja će film pogledati u bioskopu, a ne na onlajn platformi, ističe da mu je to izrazito važno:

– Kada reditelj sam gleda filmove sa publikom onda oseti najbolje da li korespondira sa njima i da li je ostvario ono zbog čega ga je snimio film ili nije. To, naravno, nikad ne možeš da dobiješ, taj specifičan fidbek onlajn, ma šta bilo ko o tvom filmu pisao – priča Ogresta.

Zrinko Ogresta. Foto:N1

Kao nekome ko se bavi autorskim filmom naglašava značaj sineasta poput njega koji su se opredelili da prave ostvarenja koja ne podležu najnižim strastima.

– To je problematično za nas, međutim mi koji smo izabrali taj put živimo s tim. Postoji jedna lepa kineska poslovica koja kaže: „Publika aplaudira vatrometu, ali ne aplaudira izlasku sunca“. Dakle, nešto što je puno blještavila je uvek atraktivno i to je oduvek tako, međutim mi koji dolazimo iz manjih kinematografija, kao što su srpska ili hrvatska, u načelu se obraćamo ipak užem krugu gledalaca i to zapravo nužno ne mora da bude mana. Mi svoju publiku uvek imamo, i moram da priznam da u odnosu na te velike kinematografije nikad nisam osetio frustraciju – iskren je hrvatski sineasta.

I dok je nekadašnja jugoslovenska kinematografija pružala velike mogućnosti, Ogresta naglašava koliko se sa raspadom zemlje suzila i mogućnost pružanja različitih pogleda na film na ovom podneblju.

– Kada je reč o filmu, on jako trpi zbog te činjenice. Pre svega tržište se razbilo. Nekada su se u Hrvatskoj masovno gledali srpski filmovi, doduše gledaju se i danas, ali distribucija je slabija. Sve to skupa ima svoje loše implikacije, ali malo po malo se te stvari menjaju. Meni je ovo već drugi film koji radim u koprodukciji sa Srbijom, a daj Bože da tako bude i sa idućim. Te veze između bivših jugoslovenskig republika se ponovo uspostavljaju, filmovi se gledaju. Nije kao što je bio u filmskom smislu, ali čini mi se da ide na bolje.

Ogresta, kako nam otkriva, već sprema novi film, ali zbog čitave ove situacije ni sam ne zna šta će ispasti i kakva će situacija biti za godinu dana.

– Gledajući kolege koje sad snimaju, moram da budem iskren i da kažem da im ne bih bio u koži. To na šta danas snimanja liče, zbog svih epidemioloških mera i svih uslova koji se moraju ispuniti da bi se uopšte snimalo, svih tih stresova ne mili mi se da snimam. A ne daj Bože da se jedan član ekipe razboli pa da ceo „pogon“ mora da stane na 15 dana – to su sve silni pritisci i najbolje je da se sve to skupa svrši što pre – kaže naš sagovornik.

U filmu „Plavi cvijet“ Zrinko Ogresta donosi priču o sredovečnoj službenici Mirjani koja radi u zagrebačkoj fabrici konca. A kada na dan skromne svečanosti povodom 20-godišnjice njenog rada u fabrici prima priznanje „vrti se“ film njenog života. To što je svoju glavnu junakinju smestio u fabriku konca nema, prema rečima Zrinka Ogreste, posebno značenje:

– Samo tamo radi, nema neku transedentnu notu samu po sebi. Inače sam od onih koji voli da film ima svoja značenja, ali mislim da je pretenciozno tražiti u svakom detalju nekakvu osobitu simboliku. Ponekad treba biti i realista – kaže na kraju Zrinko Ogresta.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar