Foto:delfi.rs

Romani "Ruke u vatri" Staše Bajac i "Ogledalo za krletku" Amira Alagića preporuke su za čitanje ove nedelje.

Vladislava Gordić Petković Foto: Vladislav Mitić

Staša Bajac, „Ruka u vatri“, Geopoetika, 2023.

Nije nemoguće ni nelogično, a ipak je neočekivano: roman o ilegalnim i amoralnim životnim stranputicama u apsurdu Beograda danas zasniva se na mitu o Persefoni. Mit, međutim, gradi dogovor koji je srčanoj srpskoj milenijalki nedostupan; čemerni nered našeg doba sprečava heroinu da preostali život podeli na Berlin i Balkan onako fer, precizno i jasno kako je Demetrin dil sa bogom podzemlja svet podelio na leto i zimu.

Foto: Geopoetika

Mahnito putovanje između Beograda i Berlina cementira naoko krhku strukturu psihosocijalnog trilera strasti i potere, varirajući porive i odluke junakinje koja ne zna za spokoj: samo je avion skrovit kutak, „jedinstvena rupa u vremenu između dva života, gde ne pripadam nijednom“. Život u Nemačkoj je egzaktan, predvidljiv, sa žigom duboke samokontrole; život na Balkanu tera u hazardersko iskušavanje sopstvene hrabrosti. Autorku filmova o sprezi zločina, profita i moći ne ugrožava samo (polu)svet njenih junaka kakav je od svih svetova odmetnuti Feđa, već i njena nemoć da suoči opasni Beograd svoje mladosti i stabilni Berlin svoje zrele faze. Kao da vrtlog sređenog bračnog života sa lepim i do nelagodnosti programiranim Danielom nju plaši više no tvrda ljubav brutalnog kriminalca koji baštenskim makazama seče korov i prste.

Težnja junakinje da zadre u „teskobu, čemer, nervozu i libido“ organizovanog kriminala deo je njenog kulturološkog egzorcizma: iz sebe isteruje duh patrijarhata, žrtvovanja i mazohizma, strepeći da je neiskorenjiv. „Sve sam ih u svojoj glavi činila ranjivim i bezopasnim da bih mogla da nastavim da radim“, kaže za junake svojih filmova. Nagrade za tu blagost su prismotra, psihoze i košmarni snovi koji stvarnost zatrpaju neizlečivim strahom i bolno naivnom nadom.

Amir Alagić, „Ogledalo za krletku“, Akademska knjiga, 2023.

Može li samoubistvo biti – nerešeno? Može li da postane misterija 30 godina kasnije, na 400 km od reke Vrbas u kojoj se Anja Bakul utopila? Može li smrtni slučaj, podgrejan naknadnim priznanjem Anjinog ljubavnika Antuna Blaževića u policijskoj stanici u Puli, da glavnog junaka uroni u tok i ishod čitavog niza tuđih životnih priča, koje jedva da imaju veze sa njegovim sadašnjim životom – o kom nam kazivač ne izusti ni reč? Ono što pred nama izranja jeste samo i jedino prošlost, raskošna i nepregledna tapiserija iščezlog umeća življenja, satkana u bojama i temama bivše SFRJ, zemlje mrtvije i od same žrtve, zemlje čije je samoubistvo takođe ostalo nerešeno.

Foto:delfi.rs

Kad tajna i saspens koji se pletu oko smrti preosetljive i nestalne devojke zaljubljene u glumu povežu odrastanje u Banjaluci i život zrelog doba u Puli, suočavamo se sa romanom potrage u kom ne manjka napetosti i dinamike neophodnih krimiću, ali zbunjenost i radoznalost čitaoca pokreće pre svega motivacija glavnog junaka, onoga ko nam pripoveda i ceo slučaj (koji to nije), i svoju opsesiju lepom mrtvom devojkom (koja jeste okidač za zaron u sopstvenu biografiju, uz naklon E. A. Pou i Prustu). Kockanje sa mozaikom Anjinog života ne vodi u postupno razrešavanje inicijalne zagonetke, već u detektivsku potragu po unutrašnjosti sopstvenog bića. Tako „Ogledalo za krletku“ u fokus vraća interes i moralnu odgovornost zajednice, tesno povezane sa sudbinom svakog pojedinca u njoj.

Bonus video: Akademik Dušan Kovačević – U svetu strašnih izveštaja, knjiga služi kao lek

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar