Slobodna odrastanje na kraju istorije Lea Ipi NA KRAJU ISTORIJE Moj korak je lak, to će me koštati Jovana Bojović Foto:Promo/Geopoetika/Beopolis

Knjige koje preporučujemo za ovu nedelju potpisale su Lea Ipi i Jovana Bojović.

Vladislava Gordić Petković Foto: Vladislav Mitić

Lea Ipi, „Slobodna: odrastanje na kraju istorije“, Geopoetika, 2023.

Premda je utemeljena u životnom iskustvu, memoarska (is)povest Lee Ipi o komunističkoj i postkomunističkoj Albaniji može se čitati kao alegorijski esej o traganju za slobodom. Univerzitetska profesorka političke teorije vraća se u vreme formativnih godina, kada je odrastala u zamkama konfliktnih pojmova, i u porodici sa višegeneracijskim političkim angažmanom koja se uvek svađala oko – „svega osim politike“.

Slobodna odrastanje na kraju istorije Lea Ipi Foto:Promo/Geopoetika

U umetnutim dnevničkim zapisima iz prvih meseci turbulentne 1997. godine, u vremenu građanskog rata, nalazimo i sledeće rečenice: „Ne znam zašto me svi uvek ubeđuju da nova godina donosi nov život. Pa čak se i svećice za jelku recikliraju.“ Naoko uobičajen okidač dramske ironije pokazaće u kojoj meri se život u nestabilnim sistemima menja, i koliko je ta promena istovremeno dubinska i arbitrarna: Lei nije trebalo dugo da se navikne na nov nemir, nasilje i bezumlje, da nauči da spava uz zveket metaka na simsu, da uobičajene i očekivane postanu pretnje bombom na završnim ispitima ili prekid proslave mature od strane naoružanih mladića koji opominju na početak policijskog časa, u četiri posle podne.

Svet u kom je korupcija „univerzalno objašnjenje za sve vrste problema“, i predstavljena kao „izraz nesavršenosti ljudske prirode“, pušta da se jezik pretvori u oruđe manipulacije. Reči moraju biti zamagljene i višeznačne, jer iskusnim roditeljskim skrivanjem prave semantike od radoznale ćerke može da se prolongira varljiva idila detinjstva. U svetu koji se sablasno ljulja i raspada zato što je građen na mreži pukotina, mlada žena pokušava da sačuva kakav-takav red makar u jednoj dimenziji svog života – u učenju. No čak i sa vremenske distance koja daje balans, taj pokušaj joj liči na „svojevrsnu patologiju“. .

Jovana Bojović, „Moj korak je lak, to će me koštati“, Enklava, 2023.

„Decembar je svirao posmrtni marš sjećanjima“, stoji u pesmi „Nesigurnost“. Umesto takvog – sugestivnog i začudnog – oglašavanja promene, kao naslov zbirke izabrane poezije crnogorske pesnikinje Jovane Bojović parafraziran je rizičan i snažan stih iz pesme „Radost novih rana“, gde je prepuštanje novom po cenu starog predstavljeno kroz – vedru parodiju zen mudrosti: „gradilište podsjeća da samo je proces neprestan“.

Moj korak je lak, to će me koštati Jovana Bojović Foto:Promo/Beopolis

Promena svesti i okolnosti (koja je ključna tema Jovanine poezije) povezana je sa beleženjem upečatljivih slika sveta, onakvog kakav je sada i ovde. Tok i smisao promene podvrgnut je stalnom kritičkom preispitivanju lirskog subjekta koji je katkad vedar a katkad ciničan ili mrzovoljan, no stalno duhovit i pronicljiv. „Puštam vlastite granice da pokažu svoje plesno umijeće“, stoji u pesmi „Granice“, gde se kao refren ponavlja stih „sloboda je sloboda od koncepta“. Deo promene je i stalan hod „unazad“, kao u istoimenoj pesmi, jer „kad jednom krenem naprijed / prestići ću se“.

Stvaran svet mora se neprestano katalogizovati, najviše zato što svaku osobu pretvara u konzumenta, u zavisnika od čitavog niza fizičkih i fizioloških determinizama. Pesnikinja sebe vidi kao socijalno biće, uslovljeno strastima u patrijarhalnom svetu. Nesigurnost iz istoimene pesme ipak će biti oslobađajuća snaga: „nesigurnost me je ovoga puta pokazala drugima / i oni su pritrčali da me zagrle”.

Bonus video: Nova knjiga Faruka Kajtaza

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar