Sa preminulim piscem Dejan Tiagom Stankovićem se na društvenim mrežama opraštaju njegovi prijatelji i poznanici, kako iz Srbije, tako i iz Hrvatske, a među njima su Kruno Lokotar i Dragan Markovina.
Književni urednik iz Zagreba Kruno Lokotar na Fejsbuku je objavio sledeći post:
„Upoznali smo se prije dosta godina na FEKP-u i uskoro govorili: ‘Moj novi najbolji prijatelj’. Drugi dan je navratio do mene, dugo smo pričali uz rakijicu, premda je on rijetko pio žestoko, ali ajde, posebna je prilika, a on čovjek s mjerom. Mogao je o koječemu govoriti autentično i detaljno, a nije mu bio ni problem reći da ne zna kada nije bio upućen. I nosio je tu vedrinu, trajni smiješak iskusnog čovjeka bogatog života koji živi i daje zraka drugima da žive.
Trebao sam biti urednik ‘Zamaleka’, ali se nismo dogovorili oko nekih stvari, to nije poremetilo naš odnos, a to je rijetkost. Nije patio od ega, imao je uvid u složenost svijeta i pojedinačnu sitnoću, preferirao je jedino moguće: autoironiju.
Bio je odličan storyteller, dva puta sam ga ugostio na Pričiginu, mnogo puta smo se ugostili u birtijama. Danas ćemo mu, barem u jednoj, nazdraviti. Ličkom rakijom, volio je pričati o svojim ličkim korijenima iz kojih je narastao u krošnju koja se protegla preko dobrog dijela svijeta, a najugodnije se osjećala u Lisabonu. Tu se i smirila, ima pravde u tome. Samo prerano, puno prerano, druže moj s dva imena – ni u njih nisi stao – i previše priča koje nam nisi stigao prenijeti.“
Od Tiaga Stankovića se oprostio i poznati hrvatski istoričar Dragan Markovina:
„Sad sam čuo da je umro Dejan Stanković i još ne mogu vjerovati. Autor sjajnog ‘Estorila’ i niza drugih jednako čarobnih knjiga iz njegovog snovitog spoja Portugala i Beograda. Rijetko prijatan, pristojan, odmjeren čovjek koji se užasavao ovdašnjih ludila i strasti i koji je bio svijet za sebe. Toliko lijep svijet kojeg nam je na kraju ostavio u svojim knjigama. Čitao je sa zanimanjem što drugi ljudi pišu i javljao im se sa svojim zapažanjima i kao takav je bio jedan od rijetkih iz ovog našeg svijeta. Zainteresiran za čovjeka i sadržaj. Zašto uvijek tako divni ljudi odlaze prerano? I nikako ne mogu reći da lijepo putuje tamo negdje, jer gdje? Nadam se da je barem istinski uživao u životu.“
Bonus video: Dejan Tiago Stanković o sudbini Srbije u senci rata i korupciji u vrhu vlasti
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Ostavi prvi komentar