Ostavio je nezaboravan trag u srpskoj kulturi: Pre 90 godina rođen Bata Stojković

Bio je izuzetnog dara i retke profesionalne posvećenosti. Ne samo kao glumac nego i kao ličnost. Ostavljao je Bata Stojković osoben, nezaboravan trag, kako u teatru tako na filmu, ali i u istoriji srpske kulture uopšte.

Po svedočenju Borislava Mihajlovića Mihiza, u "Autobiografiji o drugima" kada je Bata Stojković trebalo da igra gazdu Simeona Lupusa u "Korešpodenciji" dramskom delu koje je Mihiz uobličio po "Zlatnom runu" Borislava Pekića, sedmotomnoj sagi o jednoj trgovačkoj porodici, postojala je zapitanost kako da igra velikog gazda Simeona.

Mihiz je dilemu prekinuo sugestijom da je sasvim dovoljno ako Bata igra svog oca Aleksu. Tako je nastala nezaboravna uloga Simeona Njegovana Lupusa, prebogatog poslovnog čoveka oslonjenog na vekovnu porodičnu tradiciju trgovine i sticanja. Tu ulogu Bata Stojković je odigrao tri stotine puta, nezaboravno.

Otac Batin, Aleksa Stojković, trgovac beogradski, bogat i ugledan, sam je u više navrata nanovo stvarao bogatstvo. Rodom Južnosrbijanac, kako se onda govorilo, negde sa prostora današnje Severne Makedonije, Aleksa je pre Prvog svetskog rata u Rusiji stekao veliko bogatstvo, koje se potpuno istopilo kada je ruska carska rublja propala. Potom se oporavio u međuratnom Beogradu.

I kada mu je sva imovina oduzeta posle Drugog svetskog rata, verovao je da će nanovo steći. Ta "sramota" međutim, kako je Bata nazivao komunističku vlast, trajala je predugo, i nadživela je i gazda Aleksu Stojkovića i tolike druge.

Bila je to kuća u koju su dolazile generacije srpskih intelektualaca, koje je uglavnom okupljao stariji brat Živorad Žika Stojković.

Otuda je Batina učenost i gospodstvenost, po kojoj je bio nadaleko poznat, bila dar kako njegove ličnosti tako sredine koja ga je oblikovala. Oličenje decentnog, galantnog, odgovornog, fizički, kako je sam govorio, delovao je "kao komoda" pa je u mlađim danima uglavnom dobijao uloge ljudi iz naroda, te stoga i njegovo lice kao motiv čitavog ciklusa slikara Miće Popovića, lik Gvozdena.

https://www.youtube.com/watch?v=rZFQMpkM5NE

Najviše upamćen po ulogama u komedijama, Bata Stojković podjednako upečatljivo glumio je najkarakternije uloge.

Glumac izuzetnog dara i prosvećenosti u poslednjoj fazi bio je, u izvesnom smislu, glumac koji je imao svog dramskog pisca, Dušana Kovačevića. Snažnom dramskom pojavom, postao je trajna Kovačevićeva inspiracija.

Važan moment njegove karijere bila je uloga koju je 1953. igrao u predstavi "Krčma na glavnom drumu" po tekstu Antona Pavloviča Čehova. Sticaj okolnosti je bio da se u publici našao i Dobrica Milutinović, veliki glumac i teatarski autoritet. Pod utisakom viđenog, stari i ugledni Milutinović nije štedeo na pohvalama tada sasvim nepoznatom Bati Stojkoviću.

Diplomirao je u klasi Josipa Kulundžića 1959, na Fakultetu dramskih umetnosti. Na Akademiju ga je inače primio Tomislav Tanhofer.

Bio je stalni član Ateljea 212, od 1962. godine. Nekoliko godina je prethodno proveo u Jugoslovenskom dramskom. Zanimljivo je da je prvu ulogu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu igrao u "Magbetu" 1956, a na filmu u "Izdajniku" 1964. Upamćena su njegova ostvarenja u filmovima "Majstor i Margarita" Dušana Makavejeva, po Bulgakovu, 1972. godine, "Čuvar plaže u zimskom periodu" 1976, "Nacionalna klasa" Gorana Markovića 1979.

Na filmu, legendarni status stiče osamdesetih, ulogama u "Ko to tamo peva", "Poseban tretman", "Maratonci trče počasni krug", "Idemo dalje", "Kako sam sistematski uništen od idiota", "Varljivo leto `68", "Balkanski špijun". Ostaće upamćene njegove teatarske uloge u "Korešpodenciji", "Profesionalcu", "Milanu Nediću".

https://www.youtube.com/watch?v=JpRqxbtAnHw&t=44s

Ovaj svet napustio je marta 2002. Imao je 68 godina. Iako teško bolestan nije prestajao da igra do samog kraja.

https://www.youtube.com/watch?v=mEn-L9-PObc

Bonus video: Uspomena na glumačke bardove