Otete devojke, narkomani gospoda i podvojene ličnosti: Ko su tri žene u finalu NIN-ove nagrade

Osim što su žene zajedničko Danici Vukićević, Mirjani Drljević i Marijani Čanak jeste i to što su u finalu našeg prestižnog književnog priznanja s romanima prvencima. Još jedan kuriozitet jeste i taj da je Drljevićevojovo i prva objavljena knjiga.

Predstavljamo tri dame koje su u finalu konkursa za NINovu nagradu, čiji će laureat biti poznat u ponedeljak, 23. januara oko podneva.

Danica Vukićević

Bilno zabavna i zabavno bolna knjiga, reči su koje je o "Unutrašnjem moru" ispisala za Nova.rs naša književna kritičarka Vladislava Gordić Petković. Svaka od dve stotine stranica romana Danice Vukićević "Unutrašnje more" (izdanje "Nojzaca"), sadrži šest, sedam kratkih proznih zapisa o književnosti, književnim pravcima, piscima, sujetama, egu, ambiciji, karijeristima, veri, strahu od nepoznatog, mizoginiji, nasilju, talentu, klasama, politici, feminizmu... Vukićevićeva, kako piše novi NIN, u romanu zapaža: "Narkomani su nekada bili gospoda..." Temelj za sve priče u knjizi jesu naratorkina sećanja na oca i majku, ili likovi koji se pojavljuju u jednakim intervalima - sestra, ćerka, Nebojša, Tišma. Slike izranjaju iz prošlosti, dok naratorka duboko zaranja u svakodnevicu. Čini se da naratorka satarom pravi inventar svog života...

- Opšte je mesto da se pažnja i usredsređenost ne slažu s akutnim stilom života naivno nazvanim brzi. Ranije, u davna vremena, ljudi su pisali i čitali uz sunčevu svetlost ili uz sveću; pasije, oratorijumi, grandiozna dela nastajala su, iz naše perspektive, u nemogućim uslovima. Ko ih je privijao na srce, ko je čitao te tvorevine? Kako da nađemo to što je neko za nas stvorio? U reklami, u algoritmu... U bukvalnosti zakačenog/ponuđenog ili preko intuicije i samosvesti... Zar nam iko brani da namesto provizornog idemo po svoje/stvarno iskustvo - pita se Danica Vukićević u kratkom razgovoru za novi broj NINa.Danica Vukićević, koja je rođenau Valjevu 1959. godine do sada je objavila knjige poezije "Kao hotel na vetru", "Kada sam čula glasove", "Šamanka", "Luk i strela", “Prelazak u jednu drugu vrstu”, "Visoki fabrički dimnjaci", "Svetlucavost i milost", "Dok je sunca i meseca", "Ja, Klaudija", ali idela kratke proze "Na plažama" i "Život je gorila", odnosno zbirke pripovedaka "Majka obrnutih stvari". Ovenčana je nagradama "ProFemina", "Biljana Jovanović" i "Milica Stojadinović Srpkinja", abavi se i književnom kritikom i esejistikom.

Mirjana Drljević

Debitantska knjiga "Niko nije zaboravljen i ničega se ne sećamo", koja je nagrađena na prvom konkursu izdavačke kuće Booka i OTP banke za najbolji neobjavljeni romanje, prema rečima autorke, i detektivski roman. - Inspektorka traga za nestalim, najverovatnije otetim devojkama. Postoji, međutim, još jedan plan romana - ono što se događa danas samo je posledica niza događaja iz prošlosti. Tako se otvara prostor za prisećanja koja razlamaju vreme u romanu, pojavljuju se usred radnje i presecaju je, izlazeći pritom iz žanrovske matrice -kazalaje za beogradski nedeljnik Mirjana Drljević.Govoreći o romanu, koji je objavila "Booka", precizirala je da su junaci deca i unuke vojnih lica i njihovih supruga iz jednog novobeogradskog bloka. Dakle, posredi su ljudi koji su odrasli u vojnom bloku, svojevrsnoj Jugoslaviji u malom, kroz čije je sudbine autorka pronašla svoj prozni glas.- Svi glavni likovi su žene, i mislim da naša književnost zaslužuje dobre ženske likove koji nisu u funkciji muških likova, niti patnice patrijarhata. One žive svoje ženske živote kako najbolje umeju - objasnila je autorka, precizirajući da je sam naslov dela, inače parafraza stiha Olge Fjodorovne Bergoljc:

-Taj stihgovori o tome da smo zaboravili ne samo njih, već ni ne znamo šta i koga treba da pamtimo - ko su zlikovci, a ko heroji naše bliske prošlosti i kakvo obećanje bi sada trebalo dati i kome - reči su Mirjane Drljević,koja je rođena u Beogradu 1971. godine, a do sada je potpisala drame "San o Svetom Petru Cetinjskom"(izvođena u Crnogorskom narodnom pozorištu i javno čitana u Narodnom pozorištu u Beogradu), i "Suncokreti"(izvođena u Narodnom pozorištu "Sterija" u Vršcu).

Marijana Čanak

Roman "Klara, Klarisa" donosi priču o mreži rizičnih odnosa u koju je upleten centralni ženski lik. Tu su, kako je navela za NIN autorka Marijana Čanak, blizanački odnos, odnos prema poreklu, prema stečenim sestrama, izgubljenim prijateljstvima, ljubavnicima, bračnom partneru i materinstvu.- U pozadini svih tih odnosa suštinsko je pitanje odnosa prema sebi. Klara se udaljava od sebe ne bi li tragala za sobom, neprekidno se pitajući: kako da ostanem verna sebi, a da se pritom ne otuđim od sveta? Lik Klare otvara pitanje o podvojenoj ličnosti, ali ne u smislu dijagnoze, nego kao opšteljudskog iskustva. Klaus, Klarin brat blizanac, ima ulogu njenog antipoda, ali su njihove suprotnosti spojive. Biraju različite staze na putu do sebe - reči su Marijane Čanak o "Klari, Klarisi", romana koji je objavila kuća "Bulevar books".Književnica smatra da postavljanje pitanja znači otvoriti vrata ka spektru mogućnosti.

- Bolno je ne živeti sebe ili biti puki posmatrač sopstvenog života. Priznavanje bola umesto njegovog negiranja ili mazohističkog užitka nužan je korak ka otrežnjenju. Ono o čemu se ćuti ima neopozivu vlast nad nama, pa je bolje otvoriti bolnu temu nego biti žrtva njenog neizgovorenog narativa - smatra spisateljica rođena u Subotici 1982, kojaveruje da književnost ima moć da nas izvede iz kolektivnog transa, iz iluzije, iz nametnutih ili nasleđenih obrazaca postojanja. Marijana Čanak objavila je knjigu proze "Ulični prodavci ulica" i zbirku priča "Pramatere", dvostruka je dobitnica nagrade "Laza K. Lazarević", akratke priče su joj prevedene na engleski, nemački, albanski i makedonski jezik.Bonus video: Milena Marković

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=izjavamilenamarkovicdobitnicaninovenagradeik-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="3029960"]