Fatalna i frustrirajuća srpska ljubav spram ruskog vođe: Objavljen novi roman Milenkovića "Staljin je voleo decu"

Posle dva romana u izdanju Akademske knjige "Nešto što strašno podseća na život: Kratka istorija letenja u Subotici" i "Savršen antitalenat za sreću" u novom, trećem za istog izdavača Nebojša Milenković čitaocima donosi ljubavnu priču. Ali, ne bilo kakvu...

Roman "Staljin je voleo decu" fokusira se na fatalnu, frustrirajuću i, uglavnom, neuzvraćenu srpsku ljubav spram ruskog vođe. Pred čitaocima je delo o dve porodice i ljudima preko čijih se leđa prelamaju tereti i udesi istorije. Ratni i poratni Beograd, Petrograd, Novi Sad i Moskva, nasleđene tajne, javni i skriveni centri moći, eros kao pokretačka i demonska sila čine pozornicu priče u kojoj se intimno i istorijsko ogledaju jedno u drugom.

Knjiga "Staljin je voleo decu" napisana je snažnim, gotovo filmskim stilom, uz često jezive ali i jednako fascinantne slike. Staljin nije slučajno izabran, jer on nije samo čovek, već oličenje sistema koji ga je stvorio i nadživeo. Prisutan je i danas: u političkim mitologijama, obožavanju "čvrste ruke", potrebi da se strah proglasi vrlinom, a podaništvo predstavlja kao izbor. Ovo stoga nije samo roman o prošlosti, jer Milenkovićev Džugašvili deluje kao neko ko je i dalje među nama…

I ne čudi što romansijer, esejista i dramski pisac Laslo Vegel apropo Milenkovićevog romana primećuje:

- Oduvek tvrdim da je Staljin živ, sada za to imamo i dokaz!

Autor romana Nebojša Milenković, koji je rođen u Nišu 1971. godine, kustos je, pisac i građanski aktivista. Diplomirao je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a radi kao muzejski savetnik u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu. Uređivao je Jugoslovensku biblioteku haiku poezije "Macuo Bašo" i Časopis za istoriju i teoriju umetnosti "Anomalija".

Pored tri romana, objavio je dosad zbirke pesama "Usta zrelog kestena", "Teskoba svetlosti", "Ogledalo za snove", "Tihost", "Sezona divljeg voća" i "Čišćenje snega", kao i knjigu priča "O Harmsu i drugim demonima". Milenković je potpisao i istorijsko­-umetničku studiju "Zvezda i njena senka - Ikonografske predstave zvezde petokrake u umetnosti socijalističkog i postsocijalističkog društva", kao i temat časopisa "Gradac" pod naslovom "Zbogom avangardo!, O jugoslovenskoj i novosadskoj umetničkoj avangardi 1968–1972".

Iza Milenkovića su i umetničke monografije "Ich bin Künstler Slavko Matković", "Szombathy art", "Vladimir Kopicl: Ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara", "Vujica Rešin Tucić: Tradicija avangarde", "Slobodan Šijan: Moraću da skrenem", "Natrag: Božidar Mandić i Porodica bistrih potoka" i "Ilija Šoškić: Akcione forme" (sa Zoranom Erićem).

Laureat je priznanja na međunarodnom konkursu za haiku poeziju "The International Itoen Haiku Poetry Contest" u Tokiju, kao i Nagrade Ratkovićevih večeri poezije, a dobitnik je i nagrada Društva istoričara umetnosti Srbije, "Pavle Vasić", "Lazar Trifunović".

Kao neumorni građanski aktivista Nebojša Milenković je za svoj aktivistički doprinos zaštiti životne sredine dobio Nagradu Porodice bistrih potoka.