Neverovatne ljubavne priče iz celog sveta

Najpoznatiji hrvatski putopisac Davor Rostuhar trenutno sa suprugom Anđelom promoviše knjigu i film "Ljubav oko sveta" u regionu. Nedavno su bili u Beogradu i Novom Sadu, pa u Sarajevu... Ovo ostvarenje je svetsku premijeru imalo na francusko-nemačkoj televiziji Arte, a festivalsku na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox, gde je osvojio nagradu publike za najbolji film.Na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldoks "Ljubav oko sveta" proglašen je za najbolji film u svojoj kategoriji. Davor Rostuhar rođen je 1982. godine u Zagrebu. Od 2001. godine radi kao samostalni pisac i fotograf.U pauzama između premijera filma i promocije knjige, Davor je pričao je za Nova.rs o tome šta su on i Anđela sve doživeli na svom putu ljubavi i kako ljudi širom sveta vide ljubav.Kako ste došli na ideju za jedan ovakav neverovatan projekat? Kako je sve počelo?- Putujući po svijetu rađaju mi se razne kreativne ideje kako prikazati taj naš nevjerojatan svijet i čudo života koji živimo. Malo po malo rodila mi se tako ideja o tome da želim napraviti svojevrsni portret čovječanstva, a trebala mi je neka referentna točka, nešto što je možda svima zajedničko. Pitao sam se je li to možda ljubav, i razmišljao da bi bilo lijepo putovati po svijetu i učiti o ljubavi od ljudi iz raznih kultura. Ta je ideja godinama sazrijevala, a također čekao sam i pravu suputnicu za taj put. Mislio sam da bi bilo prigodno na takvo jedno putovanje otići nakon što s takvom suputnicom odlučim zaploviti u bračne vode. I tako, kad smo se Anđela i ja odlučili vjenčati, dakle u trenutku kad sam je zaprosio na obali Antarktike i kad je ona rekla „da“ – kucnuo je čas da joj to predložim. Ona je pristala, i eto, tako se rodila „Ljubav oko svijeta“ – odlučili smo naš medeni mjesec rastegnuti na godinu dana, napraviti krug oko svijeta, i istraživati ljubav i odnose u raznim kulturama širom svijeta, i time zapravo slikati portret čovječanstva.

Kako ste pravili plan putovanja, kako ste se pobrinuli za budžet?- Htjeli smo posjetiti sve bitne svjetske regije, najrazličitije kulture, obuhvatiti sve tipove društava, od lovaca-sakupljača, preko poljoprivrednika i pastirskih naroda, nomada i stanovnika velikih gradova. Htjeli smo obuhvatiti sve tipove odnosa, monogamiju, poliginiju, poliandriju, poliamoriju, ugovorene brakove, kulture gdje i danas mladići otimaju mladenke; dokumentirati razne vrste zabranjenih ljubavi između pripadnika raznih kasta, kultura, subkultura; istražiti sociološke, antropološke i psihološke dimenzije ljubavi; pokriti sve tipove i slojeve društva, tradicionalne i moderne ljude, bogate i siromašne, poznate i nepoznate, od holivudskih zvijezda do bekućnika, od japanskih mafijaša do plemena u Amazoni, Africi, Oceaniji... Duga je to i ambiciozna priča. I fascinantno je da smo zapravo sve to na kraju i uspjeli napraviti. A još fascinantnije da smo sve to uspjeli napraviti skoro pa posve sami. A posebno smo ponosni da smo sve isfinancirali sami, bez sponzora i bez novaca od raznih fondova i natječaja - od našeg kreativnog rada, od prodaje knjiga, fotografija, autorskih prava, ulaznica na predavanja i filmove, itd.

Šta je to što vas je najviše fasciniralo u zemljama koje ste prošli, gde ste bili najviše iznenađeni ljubavnim parovima i običajima?- Nije bilo puno iznenađenja, jer smo napravili jako dobro istraživanje i pripremu, ali primjerice zanimljivo nam je bilo saznati da većina svjetskih jezika nema riječ za ljubav i razgovarati o tome s nekim govornicima tih jezika. Ili primjerice saznati da je većina brakova u svijetu ugovorena od strane roditelja i rodbine. Ili saznati da su mladi ljudi u najmodernijim centrima zapada sve skloniji poliamoriji. Ako pitate što nam je bilo najzanimljivije, teško je izdvojiti nešto, ali meni su možda najzanimljivije i najsnažnije priče bile one o „zabranjenim ljubavima“. Primjerice znate li da u Indiji postoje četiri kaste, a ispod svih tih kasti su „nedodirljivi“? Znate li da je taj kastinski sustav i dalje vrlo jak u indijskom društvu što se vidi po činjenici da se i danas, više od 95% brakova u Indiji događa između pripadnika iste kaste? A brakova između pripadnika najviše kaste brahmana i nedodirljivih ima samo pedesetak godišnje. U zemlji koja broji 1,35 milijarde ljudi! I ti ljudi koji se zbog ljubavi odluče usprotiviti društvenim normama su vrlo često osuđeni na smrt od strane njihove okoline. Vrlo često ih njihove vlastite obitelji nastoje ubiti da bi sačuvali obiteljsku čast. Pronaći jedan takav par je bilo vrlo teško, ali smo i u tome uspjeli, a njihova priča je potresna i predivna.

Kako ste uspevali da priđete ljudima, koliko su ljudi generalno spremni da pričaju o sebi i svom ljubavnom životu?- Traženje sugovornika bio je najizazovniji dio projekta. Priče smo tražili na razne načine – preko medija, društvenih mreža, raznih online zajednica poput Couchsurfing platforme, preko poznanika, lokalnih fiksera... Tražili smo što veću raznolikost, i parove koji su zajedno više od pedeset godina i one koji su tek prohodali, tradicionalne i moderne, u urbanim i ruralnim područjima, samce i one u zajednici sa više partnera. Sve smo radili sami i ponekad bismo proveli tjedne na jednoj priči.Snimili smo 120 intervjua u 30 država svijeta, na 30 jezika. Najčešće su bili parovi, ponekad ljudi koji žive u poligamnim ili poliamornim odnosima, primjerice snimili smo čak dva puta obitelj u kojoj jedan muškarac ima šest žena – jednom u Keniji, a drugi put kod nas u Hrvatskoj! U određenim situacijama snimali smo i samce, primjerice one koji nikad nisu okusili ljubav ili one koji su se u ljubav razočarali. A da bismo došli do tih 120 intervjua morali smo nekoliko tisuća ljudi predstaviti našu priču i pitati bi li sudjelovali u njoj. Pronaći zanimljive priče u nama stranim kulturama u kojima ne poznajemo nikog, bio je jedan od najvećih izazova cijelog projekta, ali smo i to uspjeli zahvaljujući našem velikom trudu i upornosti.

Gde su ljudi najotvoreniji, a gde najzatvoreniji?- Najotvoreniji su možda bili pripadnici plemena Matis u Amazoni, ali i razni drugi Južnoamerikanci. Najzatvoreniji su bili svakako stanovnici Dalekog Istoka, Kinezi, Japanci.

Zanimljivo je da ste komunicirali i sa gej parovima, oni sigurno u dosta zemalja imaju probleme, kakav je vaš utisak bio iz odnosa sa njima?- Odnos društava prema gejevima i lezbijkama se uvelike razlikuje širom svijeta, i on dobro opisuje koliko je neko društvo razvijeno i pravedno prema svojim pripadnicima. Primjerice u Iranu smo intervjuirali dvije lezbijke , a to je jedna od posljednjih država u kojoj se homoseksualnost službeno kažnjava smrću. Taj se zakon doduše već dugo ne prakticira, i tamo se stvari mijenjaju, i to zahvaljujući hrabrim pojedinkama poput te dvije cure koje smo intervjuirali koje se sada bore da bi možda njihova djeca živjela u ravnopravnijem društvu, kad već one ne mogu. S druge strane, pokraj Seattlea u SAD-u smo intervjuirali dvije lezbijke koje su nam rekle da žive sasvim normalno jer je tu borbu za njihovu ravnopravnost već odradila generacija njihovih roditelja. Sva druga društva, pa i ova naša tu u regionu, nalaze se negdje na pola puta između tih ekstrema, a ja se nadam da se situacija ipak malo po malo popravlja, i da i naš projekt barem malo doprinosi izgradnji tolerantnijih i inkluzivnijih društava.

Koji su vam momenti bili najteži na putu, a koji najlepši?- Bilo je dosta teških trenutaka. Cijelo putovanje smo sami organizirali. Prošli smo trideset zemalja, svakih par dana smo mijenjali grad, a svakih par tjedana zemlju. Snimili smo 120 intervjua, a da bismo došli do tih 120, morali smo razgovarati i pitati nekoliko tisuća ljudi. Pronaći zanimljive priče u nama stranim kulturama u kojima ne poznajemo nikog, bio je jedan od najvećih izazova cijelog projekta. Logistički nam je Čad bio najteži za organizirat jer nema gotovo nikakvu turističku infrastrukturu i ljudi su beskrajno korumpirani. Deset dana smo tražili nekoga tko će nas odvesti do zanimljivog festivala zavođenja nomadskog naroda Wodaabe, koji se održavao negdje van civilizacije. Na svakom koraku smo imali nove izazove. Ali uspjeli smo na kraju naći sve što smo tražili.Najljepši su bili momenti kad smo kliknuli sa sugovornicima, plakali i smijali se na njihove priče, grlili se s njima nakon intervjua. S druge strane bilo nam je lijepo ponekad se odmoriti od posla, ostaviti laptope i telefone i otići u neku divljinu – primjerice kad smo uzeli kajake, opremu za kampiranje, hranu i vodu za šest dana i otišli robinzonski putovati po pustim otocima jednog od najljepših arhipelaga na svijetu – u maloj državici Palau u sklopu Mikronezije.

Šta je ono što mi iz zapadne civilizacie možemo da naučimo u ljubavi iz drugih i različitih kultura?- Evo na primjer ovo. Vrlo jednostavno. U našem jeziku postoje konkretni i apstraktni pojmovi. Oko konkretnih pojmova, kao što su stol, olovka ili brokula nitko se puno ne prepire. Svi se slažemo oko toga. Ljubav spada u apstraktne pojmove. Kao i domovina, bog, pravda, itd. Ti pojmovi nemaju neku svoju objektivnu stvarnost, oni ne postoje sami po sebi. Oni postoje tek kad im mi pridamo neko značenje. A svatko od nas pridaje im drugačije značenje. I zato se često ne slažemo oko toga. Sve svađe u komentarima ispod portala, sve svađe u obitelji, između stranaca, svi ratovi između nacija, sve se to vodi zbog neslaganja oko apstraktnih pojmova. Kroz ovaj naš projekt pokušali smo pokazati koliko ima različitih pogleda na ljubav i pokušavamo ukazati na to da se zbog toga ne moramo svađati. Jer emocije koje osjećamo iste su svugdje, od Amazone do Himalaje, Od pustinja Afrike do nebodera New Yorka.Šta je to što ste vas dvoje lično naučili i dobili iz ovog putovanja?- Bili smo u brojnim izazovnim i stresnim situacijama, kroz koji je naš odnos prolazio razne izazove i kušnje. Sve to što smo proučavali putujući oko svijeta i upoznajući parove iz različitih kultura, proučavali smo i na našem vlastitom primjeru, promatrajući naš vlastiti odnos. Od svih tih sugovornika, bili oni vodeći antropolozi iz New Yorka, preobraćeni mafijaši iz Japana, lovci sakupljači iz Kalaharija ili 'obični' ljudi iz predgrađa Santiago de Chilea, dobili smo brojna znanja, alate za rješavanje problema, savjete za kvalitetniji odnos i nadahnuće. O tome puno više pišem u knjizi.

Ima li dovoljno ljubavi na ovoj planeti?- Ljubav nije pijesak, zrak ili voda, da bismo količinu njene ljubavi mogli izmjeriti na nekom planetu i spekulirati o tome ima li je dovoljno ili ne. Ljubav je subjektivna stvar koje ima više ili manje u nama ili u odnosima između nas. Ono što mogu reći jest da mi se svakako čini da ljudi koji generiraju i daju više ljubavi, više ljubavi i dobivaju i bolje žive od onih kojima je sve to sladunjavo i patetično ili onih koji samo čekaju da im se ljubav desi i ništa po tom pitanju ne poduzimaju.„Ljubav oko svijeta” najprodavanija je knjiga ove godine u Hrvatskoj. U Srbiji je možete naručiti, kao i ostale Davorove knjige, preko web shopa izdavača https://komshe.com/sr/prodavnica/?id=index-128760&ucat=45Bonus video: Glas, dirka, bas_ This Masquerade

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=glasdirkabasthismasquerade-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="2644548"]