Prvi roman talentovane i nagrađivane autorke Mihaele Šumić "Čovjek vuk" objavljen je nedavno u izdanju kuće "Imprimatur".
Šta se krije iza predanja i mitova koji opstaju vekovima? Da li su stvoreni da nas zaštite ili da prikriju najmračnije istine? Mihaela Šumić predstavlja knjigu „Čovjek vuk“, roman o odmeravanju moći, skrivanju grehova i zlu koje nezaustavljivo raste kada se svi prave da ne postoji.
Šumić roman smešta u zabačeno selo Selvanto, na ivici šume, gde senke kriju mračne tajne, a šapat o Čovjeku vuku putuje od usta do usta. Kada nastupe nesreće i beživotna tela počnu da se pojavljuju, strah i predanja prepliću se, ali iza mita krije se mnogo mračnija istina. Don Alirio, lokalni učitelj, pre nekoliko godina video je nešto što ga je zauvek promenilo. Dok se politička elita Selvanta upušta u igre odmeravanja moći, a crkva skriva grehe, Alirija progoni sećanje na strašnu noć kad je nestala jedanaestogodišnja Sabina Ordonjez. Šta se zaista krije u srcu Selvanta? Da li je Čovjek vuk čudovište – ili odraz najmračnijih istina ovog sela?
Mihaela Šumić u svom romanu precizno, kao retko ko, gotovo dirljivo i lepo portretiše zlo u čovjeku, ocenila je kniževnica Tanja Stupar Trifunović, dodavši:
– Ono ostavlja tragove, poigrava se razumom, uzima obličje mitološkog, hrani se strahovima i predrasudama, iskače pred čitaoca kao Čovjek vuk, spreman da u svakog od nas zarije svoje očnjake. Njen izmaštani Selvanto, u koji nastanjuje glavnog junaka Alirija i njegovu borbu sa zlom, možemo zamisliti kao neki daleki grad u Latinskoj Americi, ali to može biti i bilo koji naš grad gde stvari funkcionišu slično; prikriveno nasilje, nerazrešene smrti, korumpirani političari i uplašeni ljudi prepušteni stihiji i višim silama u koje veruju usled vlastite bespomoćnosti.
Roman prvenac Mihaele Šumić objavila je banjalučka izdavačka kuća „Imprimatur“, koja stoji i iza jednog od najnagrađivanijih izdanja u proteklih 12 meseci – dela „Poslije zabave“ za koje je Stevo Grabovac dobio Ninovu i nagradu „Vladan Desnica“.
Mihaela Šumić je rođena 1998. godine u Banjaluci. Poeziju, kao i prevode na engleskom, španskom, portugalskom i hrvatskom, do sada je objavljivala na nekoliko portala, a pisala je pesme i kolumne za meksički LUF magazin.
Za zbirku pesama „Nekoliko sitnih uboda“ dobila je nagradu „Čučkova knjiga“ za najbolju prvu knjigu, a za zbirku priča „Herbarij svete smrti“ ovenčana je regionalnom književnom nagradom „Štefica Cvek“. Napisala je i zbirku poezije „Imenik Laure Carvalho“, i prevela romane Fernande Melčor „Sezona uragana“, „Paradajs“ i „Lažni zec“.
Bonus video: Sajam knjiga