"Sonjine dame, princeze, seljanke, radnice odišu dostojanstvom žene": Izložba "Utkano u sećanja" u Galeriji Haos

Izložbu crteža, skulptura i majih slika otvoriće novinar i pisac Branko Rosić. Nakon otvaranja već 23. maja, u podne, o radovima Sonje Radan i njihovom doživljaju na manifestaciji Dani galerija govoriće naša ugledna književnica, rediteljka i akademik Vida Ognjenović.

Izložba bosansko-hercegovačke umetnice Sonje Radan, koja živi u Londonu, zamišljena je kao manja retrospektiva zato što će u "Haosu" biti predstavljeni radovi iz nekoliko faza rada i perioda - starije crteže, skulpture u drvetu, slike i najrecentnije crteže, objašnjava autorka postavke Borka Božović.

Podseća da je umetnica za jedan od svojih ciklusa pod naslovom "Pletisanke" kazala:

- Već nekoliko godina sakupljam ručne radove žena sa Balkana, posebno iz Bosne zahvaljujući mojim korijenima. Namjena njihovih rukotvorina varirala je u zavisnosti od vremena i mjesta na kojem su nastale. Ono što me motivisalo da u svom umjetničkom radu dam važnost i upotrijebim ove radove, jeste moje kontinuirano razmišljanje o našem regionu, koji je kroz vjekove preživio mnoge sukobe, u kojima su muškarci išli u borbu, ponekad se ne vraćajući, dok su žene ostajale da venu u isčekivanju, nadajući se povratku svojih najmilijih. Zamišljam ove žene tokom neprospavanih suznih noći, često same s djecom ili u društvu drugih koji se suočavaju sa sličnim emocionalnim teškoćama, koristeći se iglom i koncem kao bijegom i načinom izražavanja svojih nada, čežnji, odanosti i ljubavi. Na nekim od mojih slika, žene izgledaju stvarne, a na drugima one su nestvarne, na neki način bajkovite.

Ženski ručni rad kroz istoriju, kako ukazuje dr Amela Hadžimejlić, prof. na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, predstavlja više od obične veštine:

– To je oblik otpora, kreativnosti i društvene angažiranosti. Kroz tkanje, vez, šivanje i druge oblike ručnog rada žene su oblikovale ne samo svoj svakodnevni život, već i društvene norme, kulturni identitet, pa i političke pokrete... Sonjine dame, princeze, seljanke, radnice, stare i mlade, odišu podjednakim dostojanstvom. Nijemim dostojanstvom žene.

Kuratorka londonske izložbe Sonje Radan Tatjana Palinkasev primećuje da se autorkine intervencije na drvetu pretvaraju u tihe svedoke.

- Lica izranjaju sa njihovih površina, slojevita i višestruka, nagoveštavajući da ni predmeti ni ljudi ne pripadaju jednoj jedinoj naraciji. Ono što je nekada činilo deo jednog doma, kroz njenu intervenciju postaje otvoreno za drugi. Materijal ne zaboravlja. Kroz celokupnu praksu, Radan razume stvaranje ne kao metaforu, već kao samo sećanje. Gestovi šivenja, tkanja, vezivanja - ponavljani kroz generacije žena na Balkanu - nose ono što nije moglo biti izgovoreno: tugu, posvećenost, čežnju, trajanje ljubavi kroz lom i raseljenje. Dom, u tom smislu, nije ni izgubljen ni pronađen. On se nosi - u telu, u materijalu, i prenosi se dalje u rukama koje nastavljaju.

Umetnica Sonja Radan rođena je u Sarajevu gde je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti i odmah počela da izlaže širom bivše Jugoslavije i u Evropi. Ali, 1991. s porodicom je bila prinuđena da ode s Balkana. Nastanila se u Londonu, gde je nastavila da izlaže i istražuje različite umetničke medijume kao što su slikanje na platnu, drvetu, tekstilu i staklu. Poseban deo opusa čine skulpture od drveta, koje slika i dopunjuje različitim materijalima, u vidu prostornog kolaža.

Izabrana je 2008. da predstavlja BiH između 42 zemlje na velikoj izložbi "Mediterraneo" (More koje nas ujedinjuje) u Italijanskom kulturnom Institutu u Londonu. Serija skulptura/slika "Sjećanje Drveta" prikazana 2018. godine u galeriji Sači u Londonu, a nedavno je izabrana za vodeću umetnicu u Globalnom programu "Oči Svijeta".

Članica je Udruženja likovnih i primjenjenih umjetnika Bosne i Hercegovine i ULUS-a, a ardovi joj se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama širom sveta, kao i u antologiji "Svetionici".

Izložba "Utkano u sećanja" trajaće u "Haosu" do 5. juna.