"Zbogom, Vuče, sretni smo dok nas boliš i voliš, jer smo te imali. Strašan, strašan gubitak za naše slobode koje si zadužio i osvojio umjesto nas - zauvijek. Nikada ti nećemo moći vratiti dugove", napisao je u autorskom tekstu zagrebački dramaturg i pozorišni kritičar Davor Špišić povodom smrti reditelja Igora Vuka Torbice.
Vest o smrti mladog reditelja Igora Vuka Torbice odjeknula je regionom. Hrvatski mediji, gde je Torbica režirao više predstava u pozorištima I sa njima postizao uspehe, biranim rečima pišu o tragično preminulom mladom reditelju.
Zagrebački „Telegram“ objavio je dirljiv tekst Davora Špišića, u kom se ovaj dramaturg i pozorišni kritičar prisetio večeri kada je na sceni Zagrebačkog kazališta mladih odigrana predstava „Hinkeman“.
„Tu noć u novembru 2015. nikada neću zaboraviti. Jedva smo čekali da skočimo na noge, a htjeli smo pasti na koljena, ne znajući kako da im se najdostojnije zahvalimo. Iznureni, a sretni glumački rudari, predvođeni Rakanom Rushaidatom, stajali su tamo, na ogoljenoj sceni Zagrebačkog kazališta mladih, još krvavi od kopanja kroz posljednje mrve slobode i dostojanstva. Elvisov “In the Ghetto” još uvijek je lebdio kao tužni opori pamuk nad njihovim licima.
Da ih na srca privinemo i rane im povijemo, takva su čuvstva svijala i blagoslovila naše duše. Malo je što smo im pružali našim frenetičnim pljeskom. Nema platežnog ili metaforičnog sredstva kojim bismo vratili dugove momčadi ‘Hinkemanna’ kako ju je tribunski omađijao i poveo Igor Vuk Torbica“, piše Špišić.
Pročitajte još:
On podseća da je ta predstava višestruko nagrađivana i kaže da je “’Hinkeman’ s pravom postao amblem na našim grudima, jedan od najdalekosežnijih i najbitnijih teatarskih otisaka u Hrvatskoj, ikad“.
O Torbici priča pozivajući se i na iskustva glumaca sa rediteljem.
„Na prve probe, svjedoče glumci, dolazio je savršeno spreman i oplemenjen vizijom. U vremenu površnosti, grabeža, rasprodavanja časti i šarlatanstva, razdavao je umijeće poput nesebičnog krčaga. Herojski se boreći da se taj krčag nikada ne razbije. Poput drevnog druida stvarao je predstave mudre i nasušne po čovjekovo zdravlje. Onako dugokos i u razvučenim pletenim vestama, ovlaš poguren, stamen a krhak poput ruskih breza, podsjećao je na junake jednog od najvećih filmskih redatelja svih vremena – Anga Lija“, piše autor teksta na „Telegramu“ i dodaje: „Volio bih da je Li upoznao samuraja Igora Vuka Torbicu. Ili bi ispričao priču o njemu i njegovom kratkom meteorskom životu, ili bi njih dva zajedno založili duše u neku tuđu a vlastitu priču. Zbogom, Vuče, sretni smo dok nas boliš i voliš, jer smo te imali. Strašan, strašan gubitak za naše slobode koje si zadužio i osvojio umjesto nas – zauvijek. Nikada ti nećemo moći vratiti dugove“, zaključuje Špišić.
Hrvatsko izdanje „Glorije“ prenelo je sećanje Nataša Janjić Medančić o saradnji sa Torbicom na predstavi „Priče iz Bečke šume“.
„Sjećam se da je suradnja započela obostranim divljenjem i poštovanjem. Sam rad s njim, međutim, za mene nije bio lagan. Imali smo puno neslaganja i trebalo mi je vremena da ostvarim njegovu viziju i zavolim ono što smo u konačnici napravili”, ispričala je glumica i dodala da je Torbica bio „nevjerojatno inspirativan i uvijek spreman“, a da ga je doživela kao „zatvorenog i ranjivog, u vječnoj borbi protiv svijeta koji ga je žuljao“.
„Jutarnji list“ takođe je pozvao glumce koji su radili ili nameravali da rade sa Torbicom. Svi sagovornici ovog lista takođe biranim rečima govore o mladom reditelju. Upravnica ZKM-a Snježana Abramović Milković kazala je da je Torbica „izgubio bitku sa stvarnošću jer nije pristajao na kompromise, tako je i režirao predstave, ali s velikom toplinom i ljubavlju prema saradnicima“.
– Glumci su obožavali raditi s njim zato što je bio nepopustljiv i u odnosu prema sebi i imao duboko humane i duboko izbrušene zahtjeve, začudo za mladog redatelja da ima toliko svijesti i toliko čistu ideju o tome što želi postići na sceni – ispričao je ovom listu glumac i reditelj Boris Svrtan.
Ksenija Pajić rekla je da je imala sreću da sa njim radi „Priče iz bečke šume“, a da je Torbica bio „izuzetan reditelj, pametan, drag“, da je imao „poseban način rada koji su glumci voleli“ i da bi sigurno i ubuduće radila sa njim, a Daria Lorenci Flatz da je, nakon što nije došlo do Torbičine saradnje sa HNK, gde je trebalo da igra u njegovom „Idiotu“, gledala njegove predstave i „bila sigurna da će se negde sresti i raditi zajedno“.
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare