Oglas

David Blažević, foto Gabriela Järvet.jpg
David Blažević Foto: Gabriela Järvet

David Blažević: Slovenski džez zvuk je egzotičan i privlačan

18. nov. 2026. 17:18

Prošlog meseca svetlost dana ugledali su davno zaboravljeni snimci novosadske grupe Meta Sekcija koja je postojala tokom druge polovine sedamdesetih godina 20. veka.

Oglas

Na prvi pogled, ovo ime će značiti nešto samo njihovim savremenicima. Ali kada se zagrebe ispod površine, saznajemo da se radi o bendu u kome su svirali danas legendarni domaći muzičari Boris Kovač i Aleksandar Dujin, te Aleksandar Kravić - Caki na basu i Siniša Sekulić - Sekula na bubnjevima. Oni su na izuzetno visokom nivou izvodili muziku koja je stilski parirala najprogresivnijim tendencijama savremenog džez-fjužna tog vremena, a istovremeno održavala i specifičan jugoslovenski duh i naklonost tadašnje džez scene ka fank muzici.

Nakon 48 godina otkako su snimljene, pet zaboravljenih kompozicija grupe Meta Sekcija objavljeno je na albumu „Inventions, Projections and Conjectures: Lost Yugoslav Jazz-Funk Sessions (1978)“ nove diskografske kuće „Non Aligned Records“ koju vodi David Blažević, na di-džej sceni poznat i kao Dr. Smeđi Šećer, te neumorni crate-digger (lovac na retke ploče ) i promoter najkvalitetnije, a možda zaboravljene muzike bivše Jugoslavije.

Blažević u razgovoru za Nova.rs objašnjava kako je uopšte iz zaborava izvukao snimke Meta Sekcije:

David Blažević, foto Gabriela Järvet (2).jpg
David Blažević Foto: Gabriela Järvet

- Pokušavao sam nešto da napišem i saznam više o Meta Sekciji, čiju smo traku „Fly by JAT“ uvrstili na našu kompilaciju „Jugoton Funk Vol. 2“. Nisam znao ništa o njima i naivno sam krenuo da kucam po Guglu dok nisam naleteo na intervju s Aleksandrom Kravićem - Cakijem, članom benda, koji u intervjuu spominje da su snimali nešto u studijima Radio-televizije Vojvodine. Istog trenutka ostavljam sve, i palim ono što naš prijatelj Nenad Borović zove laserski fokus i osvetljavam sve vate u mom posedu na RTV i potragu za članovima benda.

Kako su muzičari reagovali kada ste im izneli ideju da se snimci remasterizuju i objave, a potom i kada su čuli sređene snimke? Poznato je da su bili nezadovoljni prvim rezultatima. Zašto i šta je u novom remasteru ovim snimcima donelo zadovoljavajuću dimenziju?

- Mislim da Caki uopšte nije verovao da je takva ideja moguća i preusmerio me na Aleksandra Dujina, koji je priznao kako je mislio da ga zove neki ludak. Pazi, prošlo je skoro 50 godina otkad su oni to snimili i poslednji put čuli i sigurno ih je zagolicalo. To su sve redom ostvareni umetnici i tu niko nikoga ne može da laže - Meta Sekcija je snimila neverovatnu muziku kojoj je bio potreban pravi kontekst i ne preveliko masterizovanje i sređivanje da prodiše i dobije novi život. Mislim da i na početku, dok su slušali, nisu još verovali ni da su to oni i nisu bili sigurni je li to to, ali kako je vreme prolazilo i u razgovoru s njima video sam koliko su ponosni na svoje delo - i to mi je bila najveća moguća nagrada. Tada, davno, nisu bili zadovoljni pristupom i odnosom snimatelja i uslovima u studiju. Nisu bili srećni ni svojom veštinom - nije bilo savršeno u njihovim ušima. A danas, u ušima naših slušalaca, to je nešto najbolje od domaćeg džez fjužna. S greškama i malim nesavršenostima - to je živa i neiskvarena moć stvaranja zabeležena na traci pre 50 godina.

Photo: Srđan Doroški / Aleksandar Dujin
Photo: Srđan Doroški / Aleksandar Dujin

Meta Sekcija je posebno zanimljiva zbog činjenice da su u njoj zajedno svirali Boris Kovač i Aleksandar Dujin, muzičari čije će se karijere kasnije razvijati u sasvim različitim pravcima. Koliko si bio svestan pojedinosti njihove tadašnje karijere i šta te je u njihovoj priči najviše iznenadilo?

- Znao sam za Borisa i njegove albume iz mojih digerskih i alternativnih muzičkih krugova, ali moram priznati da sam tek tada počeo da učim ko su Duja i Caki. Otišao sam u Novi Sad i snimio video podkast s njima i saznao sve i o njihovoj karijeri i Meta Sekciji. Legendarna ekipa i super inspirativni sagovornici! Vrlo brzo sam povezao tačke, ispalo je da sam kod kuće već imao i njihov LP „California“ i pogledao sam neverovatni Borisov dokumentarac „Four Suns and a piano“. Mislim, to nije ni dokumentarac, ne znam kako bi to nazvao, dublje je…

Muzika Meta Sekcije pripada dvema paralelnim muzičkim tradicijama - jedno je svetski fjužn, posebno muzika grupa poput Weather Report, a drugo je jugoslovenski muzički kontekst i specifične iteracije ovdašnjeg džez-fanka. Da li je ovaj bend bio nešto što je specifično „domaće“ po izrazu ili je mogao da parira najpoznatijim džez fjužn trendovima tog vremena?

- Ma bez ikakvih problema mogli su snimati i za najveće svetske etikete. Toliko je to autentično i fino razrađeno da su po muzičkim idejama već tada parirali zvezdama tog zvuka. Pogotovo su mi dragi uplivi domaćeg balkanskog zvuka, ali na toliko fin način uvedeni, rekao bih, skoro nenamerno, ali iskreno i nezaobilazno suptilno. Sagledavajući galaksiju yugo džeza - Meta Sekcija je sazvežđe za sebe. Prvo, izuzetno je fank orijentisana, a Borisove izvedbe na saksofonima su sve samo ne tradicionalne.

05. Boris Kovac photo
Boris Kovac Foto:Ivan Grlić

Mitologija „izgubljenih traka“, odnosno davno zaboravljenih pa pronađenih snimaka je nešto što decenijama zaokuplja pažnju ljubitelja popularne kulture kao fenomen za sebe. Koji je to „mit“, odnosno širi narativni i kulturološki okvir koji nam pričaju ovaj album i kratka karijera Meta Sekcije?

- Izgubljenost Meta Sekcije je u ovom trenu neodvojiva od njene pronađenosti. Vremenska linija Meta Sekcije je tačno ovakva kakva bi trebalo da bude i kao da je zamišljena takvom. Ljudima smo predstavili priču o stvarnim ljudima, njihovoj borbi za filozofiju života i standard stvaranja i na kraju muziku tačno kako se dogodila pre 50 godina - u jednom trenutku u studiju RTV-a. I sad u ovom trenutku, AI smeća, beskrajno kvantizirane muzike i lažnih Jutjub plejlista - ispada da je Meta Sekcija tačno ono što nam svima treba. Parafraziraću ono što sam napisao u propratnim beleškama izdanja u jednom inspirativnom trenutku: „Upalite Meta Sekciju i dozvolite sebi da se teleportujete u neko drugo vreme bivstvovanja, razmišljanja i stvaranja na širokim, zlatnim ravnicama Vojvodine“.

I sama kultura crate-digginga je globalni fenomen, a jugoslovenska muzika iz tog vremena ima svoje mesto među kolekcionarima. Šta je to što ovu muziku čini zanimljivom međunarodnoj publici?

- Geopolitički istorijski položaj Jugoslavije kao zemlje koja je postojala i nestala. Crate digging počiva na nostalgičnim motivacijama i normalno je da se Jugoslavija kao Zapad Istoka s ogromnom diskografskom industrijom nameće na karti sakupljača ploča kao nešto vredno pažnje i istraživanja. Ludo je da kada sam započinjao svoj istraživački put pre više od 20 godina na stranim forumima, kao što je legendarni The Breaks, već tada su se spominjala neka izdanja - koliko vrede i koštaju - a ja i moja ekipa nismo znali ništa o tim albumima i pločama. Uopšte, stara muzika istočnog bloka ima svoju internacionalnu publiku i ljubitelje slovenskog džez zvuka - koji je specifičan i drugim ljudima egzotičan i samim time privlačan.

Koliko su arhivi nekadašnjih jugoslovenskih radio-stanica danas istraženi i dostupni? Da li je veći problem pronaći snimke, dobiti dozvolu za njihovo objavljivanje ili utvrditi u kakvom su stanju trake koje su preživele nekoliko decenija?

- Problem može biti sve navedeno. Neke radio-televizijske kuće su organizovane, arhiva je očuvana i digitalizovana i spremni su na saradnju, odnosno u nekim slučajevima hladnu prodaju. Ne pristupaju svi jednako pravima, i postoje razlike u tumačenjima prava fonograma i licenciranja istih ka trećim stranama kao što smo mi. Ali ono što je činjenica je da arhive čuvaju blago - i nadam se da ćemo u budućnosti imati priliku da se bolje pozabavimo arhivama.

Za neke znamo gde se šta nalazi i šta tačno treba da tražimo. Ali to je daleko od toga da se zna što je tačno tamo. Imao sam priliku da kopam po digitalnim arhivama nekih domaćih radio-televizija i teško je bilo snaći se po njihovim metapodacima i logici arhiviranja, na primer. Ali, naravno, sama činjenica da postoje podaci o arhivi i da su dostupni u nekom internom sastavu, već je velika stvar.

Neke stanice su u krizama i nedostatku traka za snimanje presnimavale političke govore preko studijskih džez snimaka što su nam potvrdili i muzičari. Koliko je to tragikomično imao sam potvrdu i s druge strane - da je postojao stvarni problem s nabavkom i količinama magnetofonskih traka o čemu mi je pričao i Mladen Franko s kojim isto imamo saradnju. Kada je snimao u Beogradu nisu mu dozvoljavali da ponese traku sa sobom, nego je njegov sin morao da se vrati iz Minhena i donese praznu traku sa sobom da bi mogao da uzme snimke svog oca nazad. Milo za drago.

Najavili ste nova izdanja iz oblasti džez-fanka, bosanove, ali i muziku iz jednog kultnog filma. Koliko toga već imate spremno i postoje li neke posebne trake za kojima tragaš ili o čijem si postojanju informisan, a posebno bi voleo da ovekovečiš kroz neki novi izdavački poduhvat?

- Gomila je toga! Imamo plan izdanja za iduće dve godine, i očekujte kompilacije iz domene jugo fanka, džeza, i izdanja najranijeg yugo hip hopa kao i elektro popa. Prvi idući je saundtrek na kojem radim već 15 godina i izlazi sredinom trećeg meseca. Pored toga paralelno održavamo veze s desetak umetnika s kojima radimo na pronalaženju i digitalizaciji njihove muzike, a potraga za ljudima ne staje. Evo imam broj jednog fiksnog telefona u Beogradu i moram da se usudim da ga okrenem - i ko zna gde će nas to odvesti…

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare