Foto: Zoran Lončarević

Od početka pandemije, reč poverenje se često čuje u javnom prostoru kako kod nas tako u svetu. A zaboravljamo da je za to isto poverenje potrebno vreme a da smo se u jurnjavi za rezultatom, ispunjenjem targeta, KPI-a i cilja, fokusirani isključivo na brze pobede.

Bezvremenski princip „kako seješ, tako žanješ“ dolazi na naplatu. Iskreno ko od nas nije pomislio, briga me da li nam drugi sektor veruje, kako komuniciramo sa njima, kada je samo važno da je naš rezultat ispunjen. Što bismo razmišljali o prijateljima jer smo baš danas suviše zauzeti da bismo se time bavili?

Sa poverenjem je teško jer prvo moramo krenuti od sebe. Samo onaj ko može da vodi sebe, može da vodi druge ljude.
Ako verujemo sebi, poznajemo svoje vrednosti, motive, verovanja i stavove, onda takvi celi i svoji možemo ući u timske i porodične odnose na valjan način.

Poverenje u sebe jeste osnova emocionalne inteligencije, o kojoj nisu tokom školovanja informisali. Učili smo koliko je dugačak Dunav, kako se dele amebe, koliko su trajali grčko persijski ratovi. A niko nas nije naučio da sa sobom kroz život nosimo hrabrost i uvažavanje.

Hrabrost da argumentovano iskažemo sopstveni stav i uvažavanje za drugu stranu, tj. da razumemo i tuđi stav sa kojim se nužno ne slažemo. „Nosce te ipsum“ ili „Upoznaj samog sebe“, pisalo je još u Apolonovom hramu u Delfima a mi nekako uporno i naivno verujemo da vreme počinje od našeg vremena.

Jednostavna je istina: mi ka ljudima idemo sa namerama a druga strana vidi isključivo naša ponašanja. Koliko često nam se dešava da naše namere budu pogrešno protumačane, da nam se čini da ne pričamo istim jezikom, i da smo upravo akteri u građenju moderne Vavilonske kule.

Zato je presudno da ljudima iskreno kažemo šta nam je važno, koje su nam vrednosti, stavovi, motivi, jer samo na taj način možemo graditi poverenje u druge. A strahova u nama je previše, da ćemo biti drugačiji, odbačeni, ismejani, da nismo po volji Bogova na vrhu.

Ali kad dođu vremena u kojima smo danas, jedini koji će uspeti biće timovi, porodice i kompanije u kojima poverenje jeste jedna od najvažnijih valuta i indikatora uspeha.

Toliko želimo da budemo kredibilni, da nam se veruje, da imamo onu harizmu zbog koje okapavamo uz televizor danima i noćima dok Novak igra. Onda shvatimo jednom za uvek da kredibilitet upravo leži u preseku naših znanja i našeg karaktera. Kredibilitet jeste istinska iskrenost i verodostojnost. Kredibilitet predstavlja ono što zaista jesmo. Sigurna sam da smo bili svedoci, koliko jedan član kolektiva, raskošnog znanja pada na karakteru, rušeći odnose i atmosferu jer jedna trula jabuka zagadi celo bure.

Dugo mi je na početku ove krize, bilo potrebno da osnažim i osvetlim poverenje u sebe. Borba i dalje traje no jača sam iz dana u dan. U tome mi pomažu dragi i mili ljudi, oni sa kojima sam dugo sejala da bih danas uživala plodove tih divnih odnosa. Jer suštinska vrednost na kojoj počivam jeste biti čovekov čovek. A danas nam je to potrebnije nego ikad.