Oglas

31.07.2017., Festivalska palaca, Dubrovnik - Predrag Ejdus, glumac koji u nadolazecoj premijeri Gospoda Glembajevi glumi Nacia (Ignjat Jacques) Glembaya.r"nPhoto: Grgo Jelavic/PIXSELL
Grgo Jelavic/PIXSELL / Predrag Ejdus Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

"Shvatio sam da ću možda ostati paralizovan": Predrag Ejdus je vodio tešku borbu, a najveća podrška bila mu je žena sa kojom je doživeo divnu ljubavnu priču

24. jul. 2026. 15:17

Na današnji dan 1947. godine u Beogradu rođen je jedan od najznačajnijih srpskih pozorišnih i filmskih glumaca, Predrag Ejdus.

Oglas

Ljubav prema glumi pokazao je još kao mladić, kada je prve korake napravio u amaterskom pozorištu Dadov, da bi kasnije izgradio bogatu karijeru na profesionalnoj sceni.

Godinama je bio član ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu, koje je napustio 1993. godine nakon promene rukovodstva. Tada prelazi u Jugoslovensko dramsko pozorište, gde nastavlja umetnički put i tokom karijere ostvaruje više od 150 pozorišnih uloga.

Pored pozorišta, ostavio je snažan trag i na filmu. Gledaoci ga pamte po ulogama u ostvarenjima poput "Vuk Karadžić", "Mala", "Tango argentino", "Broz i ja", "Vukovar, jedna priča", "Otvorena vrata", "Ubistvo s predumišljajem", "„Poslednji krug u Monci“, „Hajde da se volimo“, „Zona Zamfirova“, „Pljačka Trećeg Rajha“, "Ivkova slava", "Jesen stiže, dunjo moja", "Ulica lipa", "Šešir profesora Koste Vujića", "Na putu za Montevideo", „Šišanje“, "Bela lađa", "Šifra Despot" i drugim.

Osim glumačkog rada, Ejdus je bio predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije, a svoje znanje i iskustvo prenosio je i mlađim generacijama kao profesor.

Sa suprugom Milicom proveo je više od pet decenija u braku, a jednom prilikom prisetio se kako je počela njihova ljubavna priča.

"Primetio sam je mnogo pre nego što sam je upoznao. Stanovao sam kod Pravnog fakulteta, a ona je tuda svakodnevno prolazila sa drugaricama na putu do Arhitektonskog fakulteta. I stvarno je bila prelepa, pa su je primetili pa su je primetili i svi drugi, ne samo ja. Mi smo u to doba bili klinci, one su već bile studentkinje, a mi gimnazijalci. Nisam ni sanjao da će biti moja. Kasnije smo se upoznali i sve je imalo prirodan put, pa je tako došlo i do našeg zbližavanja i braka. Venčali smo se kada sam se vratio iz vojske 1975. godine i naravno da sam bio ponosan na suprugu, ali i na sebe što sam uspeo da osvojim jednu od najlepših žena Beograda", rekao je glumac svojevremeno.

Iz braka sa Milicom, dobio je sina Filipa, profesora na Fakultetu političkih nauka, i ćerku Vanju, koja je krenula očevim umetničkim putem.

Tokom života se suočio i sa ozbiljnim zdravstvenim izazovima. Posle teške bolesti i kome, lekari su mu davali veoma male šanse za potpuni oporavak, ali je uspeo da se spase i vrati se poslu.

"U jednom periodu života sam imao ozbiljnih zdravstvenih problema i bio sam u komi. Tog perioda se ne sećam, ali kada sam se probudio i shvatio da ću 95 posto ostati paralizovan, ali da ću biti živ, govorio sam: 'Pa ništa. Predavaću studentima. Uostalom, može da se glumi u kolicima'. Gluma me nije napuštala ni onda kada sam bio očajan. Tada sam razmišljao da je bolje da sam umro nego što sam nepokretan, ali ne zbog sebe, nego zbog porodice i tereta koji bih bio mojim najbližima. Srećom, nauka i odlični doktori su me i izvukli i jedan sam od retkih koji je uspeo da preživi tu bolest", rekao je Predrag.

Pred kraj njegove karijere u Narodnom pozorištu, organizovana je izložba „Predrag Ejdus, čarobnjak scene“, posvećena njegovom bogatom umetničkom opusu. Među brojnim priznanjima koja je dobio, izdvajaju se Sterijina nagrada za životno delo i Zlatni ćuran.

Govoreći o toj izložbi i dugogodišnjoj karijeri, Ejdus je istakao:

"Koliko znam, retko se dešava ovakav vid izložbe, obično je to post mortem, a ove nagrade ne doživljavam kao in memoriam, već kao jedan ozbiljan podstrek. U ovom trenutku mislim da radim više nego ikad, 15-16 naslova - među njima ima bar jedno desetak koji su prešli deceniju kako se igraju. 'Kir Janju' igram 26 godina i šalim se često: Kir Janja je za tih 26 godina smenio 10 upravnika Narodnog pozorišta, među kojima i mene."

"Trajanje u ovom poslu je najvažnije. Možete misliti kako to izgleda uzbuđujuće, kakva je privilegija, a s druge strane to je stresno, bolno, ponekad gotovo samouništavajuće. Kažu da gluma spada u desetak najstresnijih zanimanja. To je tačno jer svaki izlazak na scenu, pored same pripreme, proba, nosi ogroman stepen koncentracije, odgovornosti, emocija", dodao je Ejdus.

Predrag Ejdus je preminuo 28. septembra 2018. godine, posle duže bolesti, ostavivši iza sebe bogato umetničko nasleđe i generacije publike koje su ga cenile zbog posvećenosti profesiji i autentičnih glumačkih ostvarenja.

Njegove reči o glumačkom pozivu ostale su kao svojevrsna poruka budućim generacijama umetnika:

"Gluma je stalno kopanje po sebi, glad za istinom, za novim dimenzijama, što više znam, to više ne znam. Uvek ima još istražiti. Spadam u one glumce koji svaku publiku bezmerno poštuju. Najviše su me nervirale kolege koje su delile publiku. Moja ideja je da je bitan bar jedan koji ima pažnju - e njega treba uloviti. To se može samo velikim trudom i verom u tog jednog, nikako nipodaštavanjem i otaljavanjem."

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare